Jasan Pogled
I Ja, sin mutnoga lovca, i vidra i ovca, zavoleo sam u gradu kolonijalnu Hanu, kćer tužnoga trgovca, jevreja udovca, kraj groblja što je držao bakalnicu i mehanu. Probudila me ko šumu blistavi kreket raketa i sad slep sam za vas, zrikavi šatrovci. Ljubav je tako sama i tako puna […]
Sišla je odnekud, učinilo mi se s neba, ona je zadihana rekla – sa zvonika. Vidim rumeni val kako joj naliva gojne obraze. Podižem glavu – i zaista – jedan uglačani kameni šiljak ubada nebo. Zašto se penje i kako se penje i kojim čudom kameni šiljak visi na nebu […]
Osećaj šupljine u stomaku, naježena koža svetlozelene boje, reka koja niz vodopade klizi u ždrelo. Uzeo sam knjigu nejasnog sadržaja, čitanje nekog dalekog sveta, glasovi donose klicanje Bogova. Kraj… Voda. Srđan Sekulić O autoru: Srđan Sekulić je rođen u Prištini 23.11.1993. godine. Crnogorac po nacionalnosti. Studira i živi u Novom […]
Jedna trećina pesnika zaposlila se u pošti. Oni su tada očekivali, ono što uostalom svi očekuju od državne službe, platu dovoljnu za hranu, prostitutku mesečnicu i nedovoljnu količinu domaćeg vina. Trećina je nosila nekakva džepna izdanja zbirke nekakvog pesnika oštrog jezika, koji je u svojoj osnovnoj rečitosti cenio umetnost […]
Čovjek je kobna povijest U njemu tajna sanja bijeg Jer biti – to je strahota Duh njegov uči se umiranju Vještini se ništavila daje U njemu traje Zemaljsko vrijeme Zavedenost zbivanjima Tomu ga uče Sjaj crna zvijezdo posrnuća Patnja prerasta u pobožnost Sloboda je posve bestjelesna S […]
Ušli smo u ‘’Crni biser’’. Bećir je običan, punačak, lagano poguren, glavat, razbacane oprljene brade, dobrih očiju iz kojih teče plavetnilo. Otpijamo ćutke, dime se potrošene riječi kao čaure. Na mokro staklo lijepe se pihtijasta lica, rastapaju se, nestaju. Oživljuju mrtvi u mom strahu, brčkaju se u plićaku, otresaju kapi, […]
Vespa crabro Ubod stršljena može da bude opasan po čovjeka. Njihova gnijezda mogu se naći u šupljim deblima, ali i pod gredama kuća. Gnijezda su sačinjena od materijala koji podsjeća na karton. Zajednica osa obuhvata jednu ženku – kraljicu, koja je osnivač društva, zatim brojne sterilne ženke koje obavljaju zadatke […]
Stalno je govorila: Gledam ih s prezirom. Stalno sam želio da me gleda. Nikada me nije gledala. Samo je pričala i krila oči. Kad me je konačno pogledala, stresao sam se od prezira u lijepim očima. I ostavio sam je. Kao umiruću pčelu. Nosim žaoku u srcu.
On je baštovan. Stavi ruke na kukove i divi se povrću i cvijeću. Kad mu pričaju, ne sluša ih. Samo stavi ruke na kukove i gleda kako mu bašta vene. Nudim ga cigaretom. – Ne pušim – kaže i uzima. Uobručio nas je kolut dima. (iz knjige Kapi)
Sa vrha ulice dokotrljala se narandžasta lopta. Odskočila je na trotoar. Skakutala pa stala. Gledam je sa balkona. Danima je obilaze. Da siđem i uzmem to majušno sunce? (iz knjige Kapi)