Jasan Pogled
Kada je Silvija bila mala roditelji su joj govorili Kada je Silvija bila mala roditelji su joj govorili da pokrije oči ako bi se na televizijskom ekranu pojavila neka scena kao što je ženska sisa, ili neki seks u podrumu, i tako je ona pokrivala oči i pitala se šta […]
Ko uđe, teško izlazi, ako i izađe, odmah se vraća. Ko prođe, ne može a da ne svrati. Ko svrati, zamrsi puteve. Grad niti živi, niti mre. Vječno kidišu njegove divlje vode.
Htio sam jednog dana da odem Htio sam jednog dana da odem. Jednostavno da odšetam od Silvije, daleko, da hodam, da prođem zidine grada, novosagrađene kvartove, dim industrijske zone, da dođem do nekih zelenih polja, ako zelena polja još uvijek postoje. Htio sam jednog dana da napišem Silviji pismo i […]
Tebi je lako. Zavoliš i voliš i time dišeš. Nejake reči postaju tvrđave u kojima bi da me čuvaš. Ja idem – a ne znam gde. Ja sumnju rađam – jednim pokretom umornih kapaka. Čekam da nikne cveće koje se ne stavlja u kosu, koje će se onesvestiti pred strahom […]
Nečija duša plače kao nedonošče. Taj plač odvajkada traje i nikada se neće prekidati. Selo ga je sviklo, zaboravili su na njega, a bez njega ne mogu. Ako neko i dođe, žurno odlazi, jer plač ne može izdržati. Ko se u selu rodi, zauvijek ostaje, jer sa sobom plač ne […]
Smislio sam scenario za film i ispričao ga Silviji Smislio sam scenario za film i ispričao ga Silviji. Bila je iskreno oduševljena. Kada je oduševljena, Silvija pljesne rukama, kao dijete, i još uzvikne nešto, nešto što nema značenje ali ipak dovoljno govori. Film je bio zamišljen ovako: Jedna velika sala […]
Staviću sve na svoje mesto – knjige, slike, tvoje sitnice u fioci poređati nanovo. Prozor zaglaviti da se ne zatvori – ptice su stigle! Uneću rublje, da ne pokisne – može i kiša da svrati; stolice namestiti oko praznog stola. Ostaviću svetlo, vrata otključati. Sve će biti kao da je […]
Samo polajavaju psi, a vuka niko nije vidio. Orlovi se dozivaju, a ne smiju da se sretnu. U kamenjaru se sklupčavaju zmije. Dolovi se uliježu isprovaljivani jamama. Uvijek dočergaju. Rasamaruju pretovarene konje, onda ih cijelog dana brane od muva. Kad zahladi , čergaju nazad. Tuku djecu plašeći ih zvjerovima. […]
Hodao sam i nijesam znao. Kako sam mogao da znam? Nijesam znao. Kada sam, slučajno, kao sve što je, i saznao, šta sam mogao da uradim? Samo, samo dvije solucije sam imao na raspolaganju. Da se borim. Ili da odem. Razmišljao sam: ako se budem borio, izgubiću, sigurno. Razmišljao sam: […]
Samo su na jedno mislili: kako da dograbe zoru i potegnu hladne noževe. Već ih je vidio u ludom kovitlacu preklanih grkljana. Sad merači njihove bratske čuture.