Kad čekaš, a znaš da neće doći. Na hladnom stepeništu, s čašom vode i kockicom šećera. Kad čuješ korake, a ne vidiš dohode. Oko ti magli, u uhu daleki glasovi. Kad dogori život, a kraja nema. Tada Vladimir Kurjački ustaje, iznosi ligeštul do starog jabučara, sjeda i gleda nekog nad […]

                                               (Sjećaš li se Španije) Došli su nenajavljeno. Kao hajduci, nekada, u ove krajeve što su dolazili, preko granice, odjednom, na prepad. Tri crna automobila pred mojom kućom, […]

Pokušavaš, ne ide. Niko ne vjeruje ni jedne jedine riječi. Ni o brodovima koji tonu. Ni o vozovima koji se survavaju. Ni o djeci koja kolju. Ni o psima koji govore. Ne vjeruju ti da postoje dubrovački golubovi i kotorske mačke. Ni da je more slano. Ni da niko nije […]

Nekada bijaše vinograd, u vinogradu ljudi, u ljudima radost. Ko god kaže da je tu bio vinograd ispada smiješan. Onima koji sad gledaju više liči na kamenolom. Da mi je da ga svučem s nebesa i otvorim mu umrla usta! Znam da je u ustima grozd, u grozdu priča, a […]

U zagaravljenim selima budi se zvijer. Mnogo je krvi pod ovim suncem, zgranutim, ugruškano. U dvorištima veš raširen umjesto zastave, vijori, i posađena voća tužno trule. Širom otvorena vrata na prazninama, što bijahu domovi nekad, štrče. Masovno iseljene duše na dalekim poljanama, iza rasvjeta, pod purpurima, prave mravinjake. Pregaženi, odlažemo […]

Zašto nosim osunčane plodove? Batrgam žurno prašnjavim puteljkom. Nikad ne stignem da se napijem vode što klokoće s izvora. Zamišljam ga kako sjedi u tami, a beonjače mu sjaje. Prilazim mu, napipavam činiju, punim je voćem bojažljivo. Nikada kuražan da pogledam veličanstvo njegovog lica. Grcam vraćajući se. Sin sam. On […]

  Blag budi meni i oprosti Krv sam prosipala da uplašim jadom se hranila tražeći put ka tebi na nizbrdici se o sebe spoticala prelivala u druge oči Umjesto djece otrovne riječi rađala umjesto spokoja sumnju darivala i sve radila da ne bude po tvome tražeći put ka tebi A […]