Jasan Pogled
Pisao sam Silviji pisma Pisao sam Silviji pisma i ostavljao u određene knjige, za koje sam znao da su joj drage, ili za koje je govorila da će ih pročitati. Napišem joj nešto o slobodi i strahu od smrti i stavim pismo u knjigu koju sam joj poklonio, kada smo […]
Na velikoj njivi pod kućom, tegleći sunce na leđima, izoravao je čitave regimente rimskih legionara, keltske horde, zajapurene azijatske buljuke, janičare, akindžije, čarkare, spahije, anadolske gazije, srpsku pješadiju… Vazduh mu je sada težak kao raskvašeni vuneni prekrivač. Je li to ova zemlja što curkom mrtvog praha sipi između prstiju? Čim […]
Silvija mi je juče kupila papuče a ja sam rekao hvala Silvija mi je juče kupila papuče a ja sam rekao hvala. Ona je donijela stare papuče, spakovala ih je kada smo krenuli, ja ih nijesam ni imao dok mi ih ona nije kupila. U stvari, jednom sam imao papuče […]
Dan se smirivao i prve leptirice odnekud izroniše. U krošnjama je zujilo, kapali su prezreli plodovi. Zadrijemao je pod kućom na raskovanoj čamovoj klupi. Sanjao je sprovod, žuta obličja, tužilice. Vidio je sebe u sanduku, postidio se zbog naherene kape. Probudi ga žeđ. Kad zaiska vode, narikače kraj lijesa popadaše […]
Da li ptica bira gdje će, da oprostiš, da izvrši nuždu? U letu. I šta. Padne na zemlju, prozor, nečiju glavu. I kažemo da je sreća. Silvija kaže da jeste sreća. Mogla bi sreća biti onda i kada te udari automobil. Ista je vjerovatnoća i isto je neprijatno. Jer […]
Sve bi ih krvlju poškropio, samo da su izmucali ijednu poganu riječ. I sina i snaju i dožudnika u njenoj utrobi. I spečene svadbare u suknenim odijelima pod suncem na pržini. Brektao je modrog lica dok su mu iz žila isticale uzvrištale pjesme. Našli su ga pod kruškom u prisoju. […]
Rekao sam Silviji da griješi Rekao sam Silviji da griješi. Ako se previše uživiš u tu ulogu postaćeš to što misliš da si, kao, a nijesi, samo misliš da jesi. Jer jednom sam tako jednog jutra pomislio da sam pisac – pa sam razbarušio kosu, čitao sam da tako treba, […]
Skliznuo je naduven niz uglačane konjske sapi. Trlja trbuh gledajući nabijene bisage. Sjeda otpuhujući i čati razvezujući zavežljaj. Vidio ih je u konjskom oku. Onda je osjetio kako mu se zalogaj u ustima mlači.
Kada smo bili u domovini Silvija je imala dugu kosu Kada smo bili u domovini Silvija je imala dugu kosu (neko kaže nosila dugu kosu, ali meni se ne sviđa izraz nosila, kako možemo nositi kosu, nosi se beba ili naramak drva) i nije eksperimentisala i meni se ta frizura […]
Utroba se kida od straha dok mu prilaze vučje oči. Osjeća zadah čeljusti, pa zube zvijeri na grkljanu. Iz tijela klokotavo ističe život. Blagost i spokoj umiruju mu biće. Bolje da me prikolje sad, nego u snu- pomišlja dok se vuk odmiče nabrekao od njegove krvi.