– Eno ga sad, trune u zatvoru kao stučena zukva – kažu srkućući duvanski dim.
– A gospođa mu, snuždila se kao popišan cvijet.
Prvi put, za njegovog zemana, smiju se od srca.
Dok se pali neonska cijev na dalekom plafonu ćelije, pomišlja:
– U kakvom sam ja zatvoru bio.
