Gledam odozgo gledam s puta Najtoplija kuća postade mi santa ledena i svaki u njoj znanac netom stranac Žurno dalje svojim idemdrumom ne s tugom već s ponosomšto otuđen od te stravične studeni drhtim za onom koja me u tu kuću unosila ko čuvarkuću Zoran Rakočević
Art
Ekonomija žudnje
znaš kakva je bila moja baba, čuvala je decu po Herceg Novom, on mlatio mistrijom po zidovima u komšiluku pa se udala. zime su bile duge, kubici drva se pogoreli. ona je palila vatre, on tresao čunkove o njenu glavu. ja sad gde god da odem kažem nisam odande. pripadam […]
Diktatorka
Ja bih bila najbolji diktatorUvela bih Sud za emocije kao najviše upravljačko tijelo u državi Psihopate i nasilniketutnula bih na Goli otok Za kaznu bi se doživotno grlili Licemjeri i ulizice(E ti su mi najdraži!)Radili bi pro bono i za svaki lažni osmijeh i dodvoravanje organizirali bi protest protiv sebe […]
Mala moja – Sav se rastopim kad pomislim na njih
Sav se rastopim kad pomislim na njih.Da volim patetiku, da uživam u romantici, da sam pravidžentlmen, pisao bih o njima nadugačko i naširoko.Pošto sam krut i krt, samo ću reći da mi previše znače.Svakako da nijesu obične.Imaju divne upredene šare.Da ne pričam kako su tople i mirišljave!Zbijeno pletene – žensko […]
Jesen
Jesen kao plakat sudbine,na kome žute boje crtaju naša žuta raspeća. Jesen kao moć,u zajedničkoj strasti sa vetrom postojanja. Jesen kao samoća,ogranak aristokratije stajanja pred spomenikom izrečenog. Jesen kao stvarnost,smelost naših slika da budu na dvoru našeg smisla. Jesen kao rečšto vaga oproštaje,svetove,lica,znamenja,vojske,zlato promena. Jesen kao prisustvo,opstanak našeg trenutka napragu […]
Mala moja – Uglavnom zaboraviš
Uglavnom zaboraviš da poklopiš šolju čaja tanjirićem.Ponekad zaboraviš i da mi skuvaš čaj.Valjda ponekad svi zaboravljaju.Osim mene. Hm.Filter-kesica mora da odradi svoje.Pet minuta u vreloj vodi.I da je poklopljena.Naravno, pod uslovom da je čaj uopšte spremljen.Nijesam ja baš neko džangrizalo.Mada, znam da sikćem o čaju, kesici, tanjiriću…Posebno volim da zvekećem […]
Jednom u gradu ko zna kom
Jednom u gradu ko zna kom Ti ćeš imati topli dom… I prozor s vidicima bez dna i sobe pune dečjeg sna. A ja, ne pitaj, o, ja ću i tad prestati već da budem mlad. I ako te sretnem bilo gde neće nam biti kao pre. Jednom u gradu […]
Hana, kaligrafijom magije
već neko vreme, Hana, sve manje remetišsinkopama harmoniju kardiograma. ali opet treperi, kada se setim kako si samotalasala bokovima i prste provlačila kroz kosu, ej.kako si se samo odevala a ja odolevao toj vrtoglavici.kako su se opiljci inja utiskivali u vitraže kasne jesenii u jasni monogram: Hana… kaligrafijom tajnih pisama…dok […]
Mala moja – Gledam je dok pišem ove istinite skaske
Gledam je dok pišem ove istinite skaske.Važnije mi je od važnosti da budu istinska istina.Valjda ima još onih kojima je istina važna.Mislim – istinite priče.Elem, gledam šarenu maramu kojom je prekriven moj pisaći stočić.Na šarenoj marami mnogo šarenih šara.Teško je opisivati šarenu maramu.Nijesam ja Tolstoj.Ima i dugačke, ček da vidim, […]
U vodi
Neke večeri treba nadživjetiNekim večerima treba isisati utrobu kao kad jedu u srednjovjekovnim filmovimaKrvavo, žilavoDivljačkiTreba ubiti večeri i žvakati im kostiOnda ispljunutiTreba sumanuto plakati do ivice razuma i onkraj slobodekoja nastane kada shvatiš da od tebe nije ostalo ništaPa ti se ništa ne može ni uzetiTreba pustiti da te verbalno […]

