Jasan Pogled
Nemam korensamo sam listkoji pluta po vodi dok ga težinane povuče na dno Nemam ni stablokoru su izgrizlizečevi vremenaa srž seogoljenaosušila Nemam krošnjusuviše su krte i tankebile te grančiceda bi na njih okačilivažno ordenjelišća Sad više nemamni mestona kome su sadilionikoje sam pratila poljupcem u čelo Aleksandra Leković
Sunce Najviše mu vole pjege. Kad ih ogrije, kažu-prži. Cijeloga života od njega bježe. Najbolje im kad koptiše salaukovina. Tek tada se nauživaju kao đavo na Đurđevdan. Ćorno odozgo, zaćoreno odozdo, eto im uživanja. Pogasili su i one lampice što su im pridodate rođenjem. Među čovjekolikim, sva je prilika, nema […]
Prolazi ogroman kontinent vremena kao mirna krava na nebu. Zaći će za njim i ova pustinjau kojoj se decembar stopio sa odlaskom. U pijesak srce ponire. Ili je to gore samo bila kapu kojoj se zbraja zgrušana nevjerica. Ili je ipak neko blizak iz prikrajka samo plakao. Niko neće ništa […]
S vremena na vrijeme, otac i majka bi izvodili ovu igru. Dok bi se njih troje vraćali iz apoteke što se nalazila u maloj kestenovoj aleji, odmah pored radnje berberina, slastičarne i hladne, sive zgrade Doma zdravlja imenom narodne heroine: Rava Janković. Miris tog Doma dječak bi nanjušio već […]
Kao da je neko stegao moje tijelo debelim, užarenim lancima i u mozak ubrizgao supstancu onemoćalosti. Svaka ideja nailazi na blokadu, što svaku realizaciju iste guši u trenu. Razoružavajuća bjelina stranica. Statičnost. Prikovanost za ovozemaljsko. Unutrašnji nemiri rovare po biću podsjećajući na pogrešne odluke, upućujući na nove – koje isto […]
za Emili Bronte Nema leba od poezije romani tu leži novac pisanje pesama zahteva nadljudski umni napor životu je potrebno vreme mudruje Mali brat dok tone u apsintni vir samozaborava A njeno vreme je okrnjeni grlić peščanog sata Ema je ta neljubljena belina koja će se iznutra ispisati listanjem […]
Ja sam glina savitljiva Meka sklona oblikovanju dok ne očvrsne Ja sam voda tiha blaga što breg roni dok ne nađe put Ja sam pamuk umršeno klupko bez oblika stvoreno da obmota da ublaži pad Samo jedan grumen u središtu čvrst i oštar ume da povredi kad zađeš duboko Aleksandra […]
Ja sam okuka stvarnosti, izletim u parole slobode, držim govor odeven u četiri strane sveta, držim govor odeven u prisnost slobode i moje krvi, držim govor u zatvorskoj jedinici svih nepravdi, držim govor odeven u moj život, držim govor u unutrašnjosti moje i tvoje slobode, držim govor izjednačen sa našim […]
San Nekada se, može biti, i brodilo tim oblačićima, otiskivalo se sa mirisne jastučnice u neke druge i bolje svjetove. Bilo nekada. Nekada se, može biti, silazilo sa ugruvanih jastuka pravo u najdublje lagume. I tamo, u tim lagumima, brala se strava, otvarali se crni kovčezi najstrašnijih tajni. Bilo nekada. […]
Trafika je mjesto oko koga se djeca okupljaju. Sive, limene građe, zabijena u krug zemlje, spremne za igru klikera. Tu se, između rijetkog busenja trave, mravinjaka i maslačaka, dube plitke rupe. Četiri prsta označavaju razmak između rupice i ruke, kad kliker, izbačen čvrstim otponcem palca i kažiprsta, odskoči uz ciliktav zvuk u sudaru […]