Jedini značajni događaji u životu jesu lomovi. Isto tako, oni posljednji iščezavaju iz našeg pamćenja.
*
Kad sam saznao da je potpuno neosjetljiv i na Dostojevskog i na muziku, uprkos njegovoj velikoj umnosti i čestitosti, odbio sam da ga upoznam. Draži mi je, izdaleka, neko intelektualno zaostao, osjetljiv prema jednom ili drugom.
*
Činjenica da život nema smisla razlog je da se živi, uostalom, jedini koji preostaje.
*
Kako sam iz dana u dan živio u društvu Samoubistva, bilo bi nepravedno i nezahvalno s moje sgrane da ga ocrnim. Ima li išta zdravije, išta prirodnije? Ono što je neprirodno i nezdravo jeste pomamna čežnja za životom, teška ljaga, ljaga par excellence, mojaljaga…
ČAROLIJA OBMANE
Smjeli bismo govoriti samo o opažajima i sanjarijama, a nikad o idejama – jer one ne proizlaze iz naše unutrašnjosti i nikad nisu istinski naše.
*
Sumorno nebo: to moj mozak nadomješta nebeski svod.
*
Razoren dosadom, tim usporenim ciklonom…
*
Naravno, postoji klinička melanholija na koju ponekad utiču lijekovi; međutim, postoji ispod samih izljeva radosti jedna druga melanholija koja nas posvuda prati ne ostavljajući nas same ni za tren. Ništa nam ne omogućava da se oslobodimo ove zlokobne sveprisutnosti: ona je naše jastvo zauvijek okrenuto prema samom sebi.
*
Pjesnika-stranca koji se, nakonšto se kolebao između više prestonica, upravo iskrcao među nas, uvjeravam da je to bila dobra zamisao i da će ovdje pored drugih prednosti imati i tu da skapa od gladi, a da pri tom nikog ne uznemiri. Da bih ga još ohrabrio, ističem da je neuspjeh ovdje toliko prirodan da služi umjesto pasoša. Ta pojedinost ga je ushitila, sudeći po bljesku koji sam primijetio u njegovim očima.
*
“Činjenica da si doživio te godine dokazuje da život ima smisla”, rekao mi je jedan prijatelj nakon što smo trideset godina bili razdvojeni. Ove riječi mi često padnu na pamet i uvijek me pogode, premda ih je izgovorio neko ko je uvijek u svemu nalazio smisao.
*
Za Malarmea osuđenog da, kako se tvrdi, bdije dvadeset četiri časa dnevno, san nije bio “istinska potreba”, nego “počast”. Samo veliki pjesnik mogao je sebi dozvoliti luksuz takve ludosti.
*
Izgleda da nesanica pošteđuje životinje. Tek ukoliko ih nekoliko nedjelja spriječimo da spavaju dogodiće se radikalne promjene u njihovoj prirodi i ponašanju. One će doživljavati dotad nepoznate senzacije koje su važile kao samo nama svojstvene. Poremetimo životinjsko carstvo ukoliko želimo da nas ono dosgigne i zamijeni.
*
Bio sam stekao naviku da prijatelju, Japancu, u svakom pismu koje mu uputim, preporučim neko Bramsovo djelo. Upravo mi je napisao da izlazi iz jedne klinike u Tokiju, gdje su ga prevezli kolima hitne pomoći jer se bio previše posvetio mom idolu. Koji trio, koja sonata za to snosi krivicu? Nije važno. Samo onaj koji poziva na nestajanje zaslužuje da ga slušamo.
*
Ni u jednom naklapanju o saznanju, ni u jednoj Erkenntnistheorie kojom usta ispiraju toliki filozofi, bilo da su njemački ili ne, nećete naći ni najmanje poštovanja za Umor po sebi, – za stanje najprikladnije da nam omogući da prodremo do temelja stvari. Ovaj zaborav ili nezahvalnost neopozivo diskredituju filozofiju.
*
Šetnja grobljem Monparnas. Svi, i stari i mladi, pravili su planove. Više ih ne prave. Kao dobar đak, ponukan njihovim primjerom, pri povratku, zaklinjem se da ću zauvijek prestati da ih pravim. Neosporno uspješna šetnja.
*
Mislim na S. za koga je ispijanje kafe bilo jedini razlog postojanja. Jednom kad sam mu uporno i jednolično hvalio budizam, on mi odgovori: “Nirvana, da – ali ne bez kafe”. Svi imamo neku maniju koja nas sprečava da bez ograničenja prihvatimo vrhunsku sreću.
*
Dok sam čitao tekst Madam Perije, tačnije odlomak u kome ona pripovijeda da je Paskal, njen brat, od dana kad je navršio osamnaest godina, prema vlastitom priznanju proveo samo jedan dan bez patnje, bio sam toliko potresen da začepih rukom usta da ne vrisnem. Bilo je to u jednoj javnoj biblioteci. Tada sam imao, nije zgoreg pomenuti, upravo osamnaest godina. Kakav predosjećaj, ali i kakva ludost i taština!
*
Otarasiti se života znači lišiti se zadovoljstva da mu se rugamo. To je jedini mogući odgovor nekome ko vam je obznanio svoju namjeru da ga okonča.
*
Bitak nas nikad ne obmanjuje, tvrdi jedan filozof. Šta nas onda obmanjuje? Sasvim sigurno nas ne obmanjuje nebitak, koji po definiciji ne može obmanjivati. Ova prednost koja po nevolji razdražuje našeg filozofa, mora da ga je navela da proglasi jednu takvu flagrantnu neistinu.
*
Korisnost prijateljstva sastoji se u tome što je ono, gotovo u istoj mjeri kao i ljubav, neiscrpan izvor razočarenja i bijesa, pa prema tome i plodnih iznenađenja kojih bi se bilo nerazumno riješiti.
*
Najsigurnije sredstvo protiv gubljenja razuma: prisjetiti se da je sve nestvarno i ostati…
*
Pruža mi odsutnu ruku. Postavljam mu mnogobrojna pitanja i gubim hrabrost pred njegovim užasno lakonskim odgovorima. Nigdje ni jedne od tih beskorisnih riječi, tako neophodnih za dijalog. Svakako, radi se o dijalogu. Riječ je znak života i stoga nam je ludak koji stalno brblja bliži nego zatvoren, stegnut, blokiran poluludak.
*
Ne postoji način da se odbranimo od laskavca. Ne možemo mu povlađivati a da ne ispadnemo smiješni, niti se možemo obrecnuti na njega i okrenuti mu leđa. Ponašamo se kao da govori istinu; ne znajući kako da reagujemo, prepuštamo se njegovom laskanju. On – on vjeruje da ste nasamareni, da vama vlada i naslađuje svojim trijumfom, a da ga vi ne možete razuvjeriti. Najčešće je to budući neprijatelj koji će se osvetiti što se pred vama poništavao, prerušeni napadač koji snuje udarce dok deklamuje hiperbole.
*
Najdjelotvorniji način da steknete odane prijatelje je da im čestitate na njihovim neuspjesima.
*
Taj mislilac našao je utočište u preopširnosti, kao što su ga drugi našli u gluposti.
*
Kad se izvjesno vrijeme bavimo nekom temom, možemo smjesta donijeti sud o svakom djelu koje se na tu temu odnosi. Upravo sam otvorio jednu knjigu o gnozi i odmah shvatam da se na nju nije trebalo osloniti. Ipak sam pročitao samo jednu rečenicu i uviđam da nisam ništa drugo do neznalica, najobičnija nula, jedva upućena u stvar. Zamislimo sad nekog apsolutnog stručnjaka, neko čudovište, na primjer Boga: sve što radimo mora mu se činiti da je petljanija, čak i naši neponovljivi uspjesi, čak i oni koji bi ga morali poniziti i posramiti.
*
Između Postanja i Apokalipse caruje prevara. Važno je da to znamo, jer kad jednom prihvatimo ovu očiglednost od koje nam se vrti u glavi, svi recepti mudrosti su izlišni.
*
Kad nas spopadne slabost da radimo na nekoj knjizi, ne možemo a da ne pomislimo bez divljenja na onog hasidskog rabina koji se okanio pisanja knjige pošto nije bio siguran da je može napisati samo radi zadovoljstva svog Stvoritelja.
*
Da čas razočarenja svima zazvoni u isti mah, prisustvovali bismo jednoj potpuno novoj verziji – bilo pakla, bilo raja.
*
Nemoguće je voditi dijalog sa fizičkim bolom.
*
Povucimo se zauvijek kao što je to učinio Bog nakon šest dana. Oponašajmo ga barem u tome.
*
Svjetlo zore je istinsko, iskonsko svjetlo. Svaki put kad ponirem u njega blagosiljam njegove besane noći što su mi pružile priliku da prisustvujem prizoru Početka. Jejts je ono svjetlo nazvao “lascivnim” – lijepo, nepouzdano otkriće.
*
Kad sam saznao da se uskoro namjerava oženiti, pomislio sam da bi bilo dobro da prikrijem svoje iznenađenje nekom uobičajenom primjedbom: “Sve je spojivo sa svim” – našta će on: “To je tačno, budući da je žena spojiva sa muškarcem”.
*
Taj umišljeni izraz koji poprimamo prilikom velike nesreće…
*
Na vrhuncu jednog uspjeha čije ime nije vrijedno spomena poželimo da povičemo: “Sve je dovršeno!” Otrcane fraze iz Jevanđelja uvijek je dobro imati pri ruci upravo u onom trenutku kad povjerujemo da ih se možemo osloboditi.
Emil Sioran
