Podnaslov Beleške o redefiniciji kulture oslanja se na Eliotove Beleške iz 1948. godine. Knjiga o provali varvarstva, zapadnoj kulturi i postkulturi.
„Nama ne vlada doslovna prošlost, osim, možda, u biološkom smislu. Nama vladaju slike prošlosti. Često one nisu visoko strukturirane i selektivne kao što su to mitovi. Slike i simbolički konstrukti prošlosti otisnuti su, gotovo na način genske informacije, u našem senzibilitetu. Svako novo povijesno doba zrcali se u slici i djelatnoj mitologiji svoje prošlosti ili prošlosti posuđene od drugih kultura. Svoj osjećaj identiteta, svoj nazadak ili svoja nova postignuća ono provjerava sučelice toj prošlosti. Odjeci pomoću kojih neko društvo nastoji odrediti doseg, logičnost i težinu svoga glasa dopiru iz pozadine. Očito, mehanizmi su složeni i ukorijenjeni u difuznim ali vitalnim potrebama za kontinuitetom. Društvo zahtijeva pretke. Gdje ovi nisu prirodno blizu, gdje je neka zajednica nova ili se poslije duga razdoblja raspršenosti ili podređenosti opet okupila, nužno prošlo vrijeme u gramatici bitka biva stvoreno intelektualnim i emocionalnim nalogom.“
Džordž Stajner
