Ko je ta predivna gospa u crnom koja se uselila u oronuli zamak Vajldfel? Tajanstvena žena koja živi tamo sa sinčićem i starom služavkom, da li je zaista mlada udovica kao što se predstavlja?
Iz spokojne, mirne uljudnosti Helen Grejam zrači neka hladnoća, svi su to primetili, a njena prošlost obavijena je velom misterije. Radoznali susedi na sve načine pokušavaju da otkriju ko je ona i odakle je, ali ne uspevaju da izmame zadovoljavajući odgovor ili bar uzgrednu opasku. Gospođa Grejam jedva da je učtiva prema njima i raspoloženija je da im kaže ’zbogom’ nego ’dobar dan’. Lepa usamljenica dane provodi tako što slika i brine se o malom Arturu – možda i previše revnosno, neko bi mogao da kaže. Prisustvo žene koja se odnosi prema njemu sa neobičnom ravnodušnošću privlači pažnju i Gilbertu Makramu, mlađanom zemljoposedniku strastveno posvećenom svojim imanjima i udvaranju gracioznim mladim damama. Iako Helen deluje kao da je nepoverljiva i prezriva prema čitavom muškom rodu, on uspeva da pridobije njenu naklonost i razvije duboko prijateljstvo sa njom.
Međutim, Helenina uzdržanost pokreće zlobne glasine i ogovaranja, tako svojstvene ljudskom rodu, pa će čak i Gilbert početi da sumnja. Tek kada mu ona poveri svoj dnevnik, na površinu će isplivati detalji mučne prošlosti koju je ostavila za sobom.
Pre gotovo dva veka, iz pera najmlađe sestre Bronte potekla je nezaboravna priča o ženi koja se nepokolebljivo bori za svoju samostalnost, kršeći sve društvene norme.
STANARKA NAPUŠTENE KUĆE
ANN BRONTË (1820–1849) napisala je samo dva romana. Stanarka napuštene kuće (1848) sentimentalna je priča o životnom putu žene koja je izgubila muža razvratnika i pokušava sve snage usmjeriti na odgoj sina da i on ne krene očevim putem. To je roman snažne sentimentalne ekspresije u kojem ljudske sudbine ovise o teškoćama i preprekama na koje nailaze, jer one obećavaju katarzu – neizbježnu za jednog puritanskog pisca.
Djela tri sestre, Charlotte, Emily i Ann Brontë, umjetničko su i ljudsko svjedočanstvo o životu u Engleskoj prve polovice XIX stoljeća. Otkrivajući tjelesne i duševne patnje svojih senzibilnih junaka i junakinja, spisateljice pokazuju dubinu sukoba darovitog pojedinca s konzervativnim društvom, ističu socijalne nepravde, prikazujući pritajeni klasni bunt i tako, uza sve svoje inovacije značajne za realističko gledanje na svijet oko sebe, nastavljaju tradiciju započetu djelima Jane Austin.
Poslije romana – sentimentalnih romansi, lišenih životne argumentacije, u njihovim djelima prevladava ozbiljnost, počinje se shvaćati da život najčešće određuju male a ne velike stvari i da je upravo zato put do punog ostvarenja ljudske sreće težak i trnovit.
Potekle iz svećeničke obitelji, odgojene u siromaštvu i pod zaptom stroga oca, probijale su se kroz život kao učiteljice i odgojiteljice da bi književnu slavu stekle tek poslije smrti. Služeći imućne, one su vrlo rano i vrlo snažno osjetile posljedicu društvene nejednakosti i spoznale da se ti odnosi moraju mijenjati. S dubokim smislom za društvenu i psihološku realnost sestre Brontë u svojim romanima pričaju sumorne, a ponekad i tragične životne priče svojih junaka, otkrivajući kako je u tom svijetu nemoguće naći sreću a da se izbjegnu sve kušnje i patnje na putu do nje.
