Šetao sam, znojan i kose prilijepljene
uz lice,
kad
ugledah Ernesta Cardenala
kako mi dolazi u susret
i umjesto
pozdrava rekoh:
Oče, u Kraljevstvu Nebeskom,
oliti
komunizmu,
ima li mjesta za homoseksualce?
Ima, otpovrnu
on.
A za okorjele onaniste?
Ovisnike o seksu?
Vulgarne
komedijaše?
Sadomazohiste, kurve, zaluđenike
klistirom,
za
one koji više ne mogu, koji doista
više ne mogu?
Cardenal
odgovori potvrdno.
A ja pogledah uvis
i vidjeh oblake poput
svijetloružičastih mačjih
osmijeha,
dok je drveće
utkano u brežuljak
(brežuljak kojim nam se valja
uspeti)
vitlalo granama.
Divlje drveće, kao da veli jednog
dana,
radije prije nego poslije, morat ćeš doći
u moje
gumene ruke, u moje kvrgave ruke,
u moje mrzle ruke. Tu biljnu
studen
od koje ćeš se nakostriješiti.
Roberto Bolanjo
