Evanđelje po Mateju
Il vangelo secondo Matteo, igrani, biografska drama, Italija, Francuska, 1964
REŽIJA: Pier Paolo Pasolini
ULOGE:
Enrique Irazoqui (Krist),
Margherita Caruso (Marija – mlada),
Susanna Pasolini (Marija – starija),
Marcello Morante (Josip),
Ferruccio Nuzzo (Matej),
Mario Socrate (Ivan Krstitelj)
SCENARIJ:
Pier Paolo Pasolini
FOTOGRAFIJA:
Tonino Delli Colli
GLAZBA:
Luis Bacalov
MONTAŽA:
Nino Baragli
SADRŽAJ:
U Judeji tijekom rimske vladavine, Josip iz Betlehema iznenadi se kad mu supruga, Djevica Marija, otkrije da je trudna. No anđeo u liku djevojčice Josipu ubrzo objavi da će mu se roditi sin Isus Krist, koji će biti od Boga izabran da čini velika djela. Na savjet anđela Josip, Marija i upravo rođeni odluče pobjeći u Egipat, te tako izbjegnu masakr novorođenčadi koji organizira kralj Herod, da bi se vratili kad se situacija smiri. Oko tri desetljeća kasnije, Isus kao odrasli čovjek od Ivana Krstitelja biva kršten u rijeci Jordan, nakon čega krene propovijedati. Ubrzo okupi 12 apostola s kojima krene po zemlji liječiti bolesne i opsjednute, činiti čuda te ljudima pružati nadu svojim propovijedima. A kad stigne u Jeruzalem, Isus će biti izdan od Jude te uhićen zbog blasfemije, jer je tvrdio da je Božji sin, da bi naposljetku dospio pred sud Poncija Pilata.
Godine 1964. na festivalu u Veneciji ovjenčana Posebnom nagradom žirija, koju je scenarist i redatelj Pier Paolo Pasolini podijelio s Grigorijem Kozincevim, autorom ekranizacije Shakespeareova Hamleta u prijevodu Borisa Pasternaka, potom 1967. nominirana za Oscara u kategorijama najbolje scenografije, kostimografije i glazbe, te godinu kasnije nominirana za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA u kategoriji UN Award, impresivna biblijska drama vjerna je adaptacija evanđelja po Mateju, jednog od četiriju kanonskih evanđelja Novog zavjeta u kojem se prati život Isusa Krista. Svoj četvrti dugometražni igrani film, ujedno jedno od njegovih najpopularnijih i najcjenjenijih ostvarenja, Pasolini je isprva želio snimiti na izvornim lokacijama u Izraelu, ali je od tog nauma odustao zaključivši da su te lokacije „odveć komercijalne” i „neprikladne”, što međutim Melu Gibsonu nije smetalo da točno četiri desetljeća kasnije na istim lokacijama snimi Pasiju. Film koji je naposljetku snimljen u talijanskom gradu Matera jedino je autorovo ostvarenje koje nije naišlo na negativne odjeke u crkvenim krugovima, štoviše, čak je i hvaljen zbog vjernog slijeđenja evanđelja. Pasolini je, međutim, evanđelje po Mateju odabrao iz razloga što su mu se druga evanđelja činila neprikladnima: evanđelje po Ivanu držao je odveć mističnim, ono po Marku odviše vulgarnim a po Luki pretjerano sentimentalnim. Konačni rezultat je jedan od najdojmljivijih filmova koji se bave religijskim temama, za što su neki smatrali zaslužnom činjenicu da ga je snimio ateist, autor koji se u izvedbenom prosedeu klonio propovijedanja, sentimentaliziranja i romantiziranja glasovite priče, jednostavno se odlučivši za njezino bilježenje i izlaganje bez prenaglašavanja ili veličanja određenih sastavnica. Kritika je kao vrlinu filma isticala i duh talijanskog neorealizma u kojem je snimljen, izbor naturščika umjesto profesionalnih glumaca za tumačenje likova koji im sjajno leže, izostanak spektakla koji nalazimo u holivudskim produkcijama biblijskih spektakala, kao i gotovo potpuni izostanak specijalnih efekata, uz minimalističke prikaze čuda, čime se naglašava važnost njihove značenjske razine koja je iznad puke predstavljačke. Djevicu Mariju u starijim godinama tumači redateljeva majka Susanna Pasolini.
C/B, 137′
