(Knjiga dana Narodne biblioteke Srbije)
«Predragi oče,
nedavno si me jednom, prilikom upitao zašto ja tvrdim da osjećam strah pred tobom? Kao i obično, nisam ti znao odgovoriti na to pitanje, djelomice upravo zbog tog istog straha što ga osjećam pred tobom, a djelomice i zato što bih se za obrazlaganje toga straha morao upustiti u previše pojedinosti da bih u govoru mogao i pola njih obuhvatiti. Pa i sad kad ti pokušavam odgovoriti pismenim putem, ovaj će odgovor također biti nepotpun jer me i u pisanju ometaju strah i njegove posljedice u vezi s tobom, i jer veličina predmeta uvelike nadmašuje moje pamćenje i sposobnost prosuđivanja”.
«Pismo ocu» je duboko ljudski i potresan iskaz o prijeporima i tragičnom nerazumijevanju između snažnog i bahatog oca i slabog i neodlučnog sina, u kojem sin otvara dušu, detaljno iznoseći sve očeve grijehe i svu svoju nemoć da mu se suprotstavi. Bolno frustriran zbog toga cijeli život, Franz Kafka je «Pismo» napisao kad mu je bilo 36 godina, ali ga čak ni u tim godinama nije imao hrabrosti uručiti naslovniku.
Nabijeno osjećajima što su se bili nagomilali tijekom gotovo cijelog njegovog životnog vijeka (autor je umro pet godina kasnije), «Pismo ocu» zacijelo je biografski dokument koji najjasnije i najpodrobnije razotkriva životnu situaciju Franza Kafke.
Mišljenje o samu sebi i odnosu spram oca iznosi bez zadrške iskreno pa će ovaj, trendovski kazano, “big brotherovski” pogled u kuću Kafkinih, u kojem će neki vjerojatno prepoznati i scene iz vlastitog doma, biti zanimljiv i žuće orijentiranim čitateljima.
U svakom slučaju, može se ustvrditi da je utjecaj oca na život i djelo Franza Kafke bio od presudne važnosti i da se taj njihov odnos zrcali u cijelu njegovu opusu, a ova je knjižica tome najbolja potvrda.
Kafkina djela prikazuju sivu i banalnu svakodnevnicu kao enigmatsku i alogičnu zbilju ispunjenu strepnjom, u kojoj su likovi, pritisnuti osjećajem krivice i zbunjenosti, neprestance izloženi prijetnji birokratskih sila kojima ne mogu dokučiti izvor ni motiv. To je posebno vidljivo u romanima «Proces» (1925.), «Zamak» (1926.) i «Amerika» (1927.), kao i u mnoštvu kraćih i duljih pripovijesti, među kojima se ističe «Preobražaj» (1915.).
