Februar 1914
- II 1914
Hebrejska pentalogija. »Saloma« kao prélude. Flert s jednim prefinjenim Aleksandrijcem, tipičnim predstavnikom helenskog aristokratskog duha (neka vrsta grčkog Baudelairea). Sve što se govori na sceni o religiji isprazno je brbljanje. Bili bi bolji vicevi nego biblijski patos. Snobizam, to je moda vremena: konverzirati o novim bogovima. Saloma je erotomanka, ali ona to tjera na diskretan način. Saloma konverzira, ona voli razgovorom osvajati. Zapravo duhovita, frivolna mačka. Svakako pametnija od glasnih vojničkih glupana koji zvekeću kavalerijskim sabljama i ostrugama, dosađujući toj blaziranoj djevojci kao pravi provincijalni kavalerijski oficiri.
Johanaan, veoma slabo nadarena glava provincijalnoga klerika. Seljak, primitivac, koji nigdje nije bio i ništa nije vidio ni čuo. Čovjek nepismen, koji je naučio jednu jedinu knjigu napamet, od toga živi, uvjeren da je pojeo svu pamet velikom žlicom. Njemu nije teško podmetnuti nogu. Krist je fantom, a ribari primitivci. Vole luk i sir i vino, janjetinu na ražnju s macesima, grube šale. Pojma nemaju o čemu se radi. Sve to sa glazbenim vihorom Sikstine. Sveti Otac Papa predstavlja sintezu ovih književnih likova. Sve se to prošetalo iz knjiga.
Sve je to netko napisao. Opisali onoga pjesnika koji je to napisao.
lm Zwielicht der Dämmerung
schweben wir dahin
und trinken des Meeres
blaue Melodien.
Angora Katze Du,
ein junger Tiger ich,
Salome,
ich liebe
und
ich hasse Dich!1
Na terasi ljetnikovca judejskoga tetrarke. Otvoreni pogled na kobalt morske pučine. Magnolije, kamelije, oleandri, lovorika. Sumrak. Saloma, naga kao božica, zaogrnuta srebrnim velom, u razgovoru s mladim rimskim aristokratom. Konjanički oficir, dodijeljen na službu judejskoga tetrarke, neka vrsta dvorjanika.
SALOMA: Ništa! Dosadni ste kao mokri psi! Sve što umijete to je da se nakostriješite kad aportirate prepelicu. Niste li primijetili kako je svaki takav prepeličar miles gloriosus?2 Stupa u taktu bubnja i trube… Takvi ste u odnosu spram žena: poenteri! Htjela bih jedamput već nekoga tko nije glup kao pas. Nešto više, samo za jednu jedinu nijansu…
RIMLJANIN: Bojim se da je ovo vaše »nešto više« – pusta retorika. Mislim da tu nema ničeg što bi bilo – »nešto više«! Zemlja, psi, pasja ljubav, zdravlje. Pas ili hipopotam! Čuo sam da se danas u Rimu veoma cijeni hipopotamovo sjeme kao krema za ten!
SALOMA: Ten je kod žene najmanje važna stvar! Važne su zvijezde.
RIMLJANIN: Promatrajući zvijezde, uvijek imam jedan te isti osjećaj, da padam k njima. Zvijezde su ispod nas. Nebo je pod našim nogama. Zemlja je u svakome pogledu iznad zvijezda. Ja stojim na zemlji. meni je to dovoljno.
SALOMA: Stajati na zemlji je dosadno. Ne znam, ali više nemam živaca za tu vašu glupu zemlju. Stiže grupa filozofa.
ATENJANIN: Lijepa fraza: sumrak je najintimniji prijatelj ženske ljepote. Sumrak i najružniju ženu pretvara u zagonetnu lutku. Sumrak je genijalan slikar, on gasi sve boje, to je najveći lažljivac na svijetu.
DRUGI ATENJANIN: Netko nam je rekao, kraljevno, da ste odjedrili u nepovrat, a sad je vjetar pao, te zapravo nismo znali gdje ste. Na moru je potpuna tišina. SALOMA: Odjedrili smo pod magnolije na pasje ostrvo! Na otok ljubavi, zna se. Bilo je dosadno. Kaže se da je život ljubav, u jednu riječ, učinili smo pod magnolijama čitavu hrpu pasje ljubavi. ATENJANIN: Život dobi ja svoj jedini dublji smisao u umjetnosti. Umjetnost nema nikakve druge svrhe nego da oduhovi život. Umjetnost oduhovljuje i ljubav. Za ljubav treba inspiracija kao i za pjesmu. Biti velik umjetnik u ljubavi, to nije mala vještina. U tom pogledu vi ste genijalna umjetnica, virtuoskinja, Visočanstvo, velikoga stila. DRUGI ATENJANIN: Život živi od krvi, i osim umorstva nema nikakvog drugog smisla. Ribe. Velike i male, pantere, jaguari, bogovi, pauci, škorpioni, majmuni i cezarska glupost. Želio bih da nađem nekoga tko bi mogao da mi objasni »kako« se sve to može oduhoviti? Život nije pjesma ni ljubav, nego slijepo umorstvo!
SALOMA: Sve, što bih mogla da vam kažem, ne bi bilo ništa manje dosadno nego to što ste vi već rekli. Svi mi glumimo. Ja glumim uzvišenu bludnicu, a vi pjesnike, mislioce, umjetnike, generale. I to veoma loše. Loše je kada general hoće da glumi pjesnika, a ne umije ništa drugo nego da kolje! Stigla sam na kraj puta. Jedino pametno u životu jeste: umrijeti. Meni je, gospodo, dosadno živjeti, upravo, dosadno mi je s vama, jer mi dosađujete kao kudravci, s kojima čovjek ne umije nego da se igra… No, u redu. Mislim da nema među vama ni jednoga koji se nije mnome poigrao. I to je dosadno. Jedno mi nije jasno: zašto glumite konverzaciju, kada ste doista nezgrapni kao mokri psi, a ni jedan od vas ne misli drugo nego da me onjuši i lizne crvenim pasjim jezikom; zapravo, sve nas to ponizuje do četvoronožnosti.
RIMLJANIN: Malo logike: što biste vi, zapravo, htjeli, kad poslije ljubavi nikad nećete ono što hoćete?
SALOM A: Muči me već davno jedna te ista misao, da je »zemlja« zapravo pasji glupa kad hoće da oplodi samu sebe. A to i čini. Izrasla je u mraku i siluje samu sebe i njuška samu sebe, uvijek u jednom te istom ritmu. Spava sa sobom i, što je najčudnije, ta prokleta planeta nije još dosadila samoj sebi, te ne znam šta je njoj to uvijek podjednako tako zanimljivo da njuška oko svog vlastitog repa?
ATENJANIN: Ne mogu da slijedim te vaše smione misli. Dopustite mi, Visočanstvo, da vam ozbiljno izjavim da vas ne razumijem.
SALOMA: Kako me ne razumijete? Stvar je neobično jasna i logična. Rekla sam kako se zemlja obmanjuje kad misli o sebi, s izvjesnim kratkovidnim dostojanstvom, da je neobično mudra, kada se njuška i oplođuje. Zemlja samu sebe spolno muči, ona ljubaka sama sa sobom, glupa je kao bilo koji poenter ili hrt u pasjim svatovima, a kad se o tome laže tako da se pišu knjige ili pjesme, onda je to doista djetinjasta fraza, sve to prozvati oduhovljivanjem, kao što ste to malo prije riskirali da kažete. Još je najpametnije biti pijani gladijator! Taj je uvjeren da je veoma važan na cirkuskoj predstavi! On riskira svoju glupu glavu za novac da bi mogao da jede luk i da hrče sa pijanim djevojčurama! Plaćeni ubojica i, uopće, mačke, zmije, škorpioni, lavovi, ljubav, sve je to kaos. Moj kraljevski poočim, uzvišeni Tetrarka, hoće da zakolje moju majku da bi me mogao okruniti judejskom krunom. To moja uzvišena gospođa mama zove rodoskvrnućem. A to, što je ona blagoizvoljela da ubije svoga supruga, mog kraljevskog oca, da bi se udala za Tetrarku, to ona zove ljubav! Utješno je pri tome samo to što moja gospođa majka tvrdi da moj kraljevski otac nije bio meni tata, nego da mi je rođeni tata moj stric Tetrarka. Moj otac, prema tome, nije bio meni ocem, nego je moj otac Tetrarka, dakle moj rođeni otac hoće da ubije svoju legitimnu ženu, da bi se kao udovac oženio svojom vlastitom kćerkom. Od svega, prema tome, najviše bih voljela umrijeti.
ATENJANIN: Kad vas je ono neki dan, kraljevno, ujela riđovka, poblijedjeii ste. Strah pred smrću je zemaljska pojava. Znači, zemlja se ne voli udaljiti od sebe.
SALOMA: Sve ste vi to negdje pročitali! Vi kupujete svoje misli i svoje misaone sisteme po dućanima pomodne robe, mijenjajući svoja uvjerenja, kao mi, inferiorne ženke, svoje toalete, takoreći sezonski. U svemu tome nema mudrosti, ni misaonog stila, ni ukusa. Rekla sam: meni se umire…
Miroslav Krleža
Dnevnici 1914-1917
1 U sumraku suton a nestajemo lebdeći i pijemo plave napjeve mora. Ti si angorska mačka, a ja mladi tigar, Saloma, ja te i ljubim i mrzim!
2 hvalisavi vojnik?
