Napustio
me Bog. „Napustio te Bog“,
Reče mi otac.
Bog me zaboravio.
I otac me zaboravio.
Miris
vrta narandži u cvatu
Načas bi u meni. Ti:
Dlanova lepljivih od soka i ljubavi,
Kriknula si, kriknula si, i bacila:
Dve zadnje svoje butine u bitku.
Zatim, tišina. Ti:
Čija je krasna glava učila istoriju,
Znaš:
Samo ono što mine, postaje nemo.
Čak i bitke,
čak i mirisi vrta narandži u cvatu.
Cvet i plod behu na istom drvetu,
nad nama,
U tom dvostrukom dobu.
I tada
smo čak govorili
onim stranim,
onim čudesnim akcentom ljudi:
koji će umreti.
Jehuda Amihaj
Prevod: David Albahari/Raša Livada
Jehuda Amihaj je rođen u Vircburgu u Njemačkoj 1924. godine. U Palestinu je stigao sa porodicom 1936. godine. Kao dijete ortodoksnih roditelja pohađao je vjersku srednju školu. Studije je završio poslije rata i dugi niz godina radio kao profesor hebrejske književnosti u srednjim školama. Prvu zbirku je objavio 1955. godine. Amihaj je objavljivao i kratke priče i romane. Među prvima je koristio u pjesmama kolokvijalni hebrejski jezik. Njegov govor je lagano ironičan, ponekad strastven ili neposredan, ali i emocionalno suv. Dobitnik je mnogih nagrada, među kojima i Zlatni venac na Struškim večerima poezije 1995. godine. Umro je 22. septembra 2000. godine.
