Kad čekaš, a znaš da neće doći.
Na hladnom stepeništu, s čašom vode i kockicom šećera.
Kad čuješ korake, a ne vidiš dohode.
Oko ti magli, u uhu daleki glasovi.
Kad dogori život, a kraja nema.
Tada Vladimir Kurjački ustaje, iznosi ligeštul do starog jabučara, sjeda i gleda nekog nad sobom.
Kad zalahori, latice jabuke padaju mu na lice.
Na mokre obraze slijeću drage duše.