Zašto nosim osunčane plodove?
Batrgam žurno prašnjavim puteljkom.
Nikad ne stignem da se napijem vode što klokoće s izvora.
Zamišljam ga kako sjedi u tami, a beonjače mu sjaje.
Prilazim mu, napipavam činiju, punim je voćem bojažljivo.
Nikada kuražan da pogledam veličanstvo njegovog lica.
Grcam vraćajući se.
Sin sam. On je otac.
Dišemo istu noć.
