Mislio sam puno na tebe.
Još uvijek to činim.
Sjedio si mirno,
tvoje ruke sklopljene na tvom krilu
kao u učenika.
Imao si dozvolu da plačeš
jer si bio iskren
prema sopstvenom bolu.
Vidio sam te danas
sjediš na isti način,
iste suze na tvojim obrazima,
kao da se nisi pomjerio
svih ovih godina –
ista teška glavobolja u tvom desnom oku,
ista muha iz sobe
pokušava oploditi tvoje usne.
Stari prijatelju, nered si
po bilo kom mjerilu
izuzev po ljestvama ljubavi.
Leonard Koen
Jemez Springs, 1980.
