Svakako na njega nalik je
ovaj mali crtež olovkom.
Skiciran na brzinu, na palubi broda,
jednog čarobnog popodneva.
Jonsko more oko nas.
Na njega liči. Pa ipak, u mom je sjećanju ljepši.
Bio je osjetljiv do granice bola,
to mu je davalo prosvijetljen izraz.
Ljepšim mi se čini sad
kad duša ga zaziva iz onoga vremena.
Iz onoga vremena. Sve te stvari već su ostarjele –
crtež, brod, i ono popodne.
Konstantin Kavafi (1863 – 1933)
Preveo Slobodan Blagojević.
Iz knjige Sabrane pjesme, Svjetlost, Sarajevo, 1988.
Kavafi nije pridavao preterani značaj svojoj reputaciji u inostranstvu. Najveća
zasluga za širenje njegovog dela van granica Grčke pripada E. M. Foresteru.
U jednom Foresterovom pismu prvom engleskom prevodiocu Kavafijevog dela,
Forester traži da ovaj prevede kompletnog Kavafija. Sam Kavafi se sa tim složio
uz izričit zahtev da njegove erotske pesme “ne budu ublažene“ .
Ova pesma napisana je 1919. godine.
