Thanatophilus sinuatus
Pripada Polifagama – tvrdokrilcima koji su postigli najveći evolucioni uspjeh. Bube grobari posvetile su se zadatku da razgrađuju leševe mrtvih životinja. Mnoge su obojene upadljivim bojama, a različiti djelovi tijela obojeni su bojama koje stoje u kontrastu jedna sa drugom, na primjer naranadžasta ili žuta sa tamno smeđom ili crnom. U stvrinarskoj prehrani najčešće koriste leševe malih sisara i ptica, a vrlo rijetko vodozemaca i gmizavaca. Kada su napadnute ispljunu kapljice jetke i mirišljave tečnosti kao odbranu. U posebnoj nuždi napadaju i svoju sabraću. Bube grobari čuvene su zbog toga što su u stanju da pokopaju tijela nekih manjih životinja tako što ispod leša kopaju zemlju. Zabilježeno je da su dvije bube, radeći zajedno, uspjele da pomjere tijelo pacova za desetak centimetara do mjesta gdje je zemlja bila rastresitija i pogodnija za kopanje.
Poslednje što je vidio bila je buba koja je silazila niz zid. Nakon toga, kapuljača i – mrak.
Ustajanje je za nju bio ritual. Kada bi papuča ujutru, dok je spuštala noge sa kreveta, bila volšebno za milimetar pomjerena, smatrala je to za loš znak. Kako je moguće? Kada ih uveče ostavi tako sigurno jednu do druge, kako je moguće da se nekog jutra desi da je jedna malo pomjerena? Umišlja li ona, ili šta već? I tog jutra je jedna papuča za čitava dva centimetra bila pomjerena u lijevo. A tog jutra je imala obavezu koja joj baš i nije bila prijatna. Kao pomoćnica ministra pravde bila je obavezna da prisustvuje. Kada su joj rekli odgovorila je: ne, ne želim da radim to. Ministar je lično tebe predložio. Shvati to kao vrstu pohvale. U kuhinji je popila šolju mlijeka i pojela dvije pogačice sa sirom koje je uveče već bila pripremila i zavila u celofan. Doručak joj neće oduzeti mnogo vremena. Tijesto, sir i mlijeko su se pomiješali u njenim ustima, sekutići su brzo odvojili manje komade hrane od većih, dok su očnjaci nastavili kidanje. Kutnjaci i pretkutnjaci kojih nije bilo dovoljno na broju ipak su uspješno samljeli hranu. Zatim je jezik potisnuo hranu niz jednjak. Mišići na zidu jednjaka su se talasasto grčili.
Deseto, jubilarno, iz sna kao da su ga probudile te riječi koje je noć ranije rekao njegov zamjenik. Sve pripreme su bile obavljene, ispod brkova, osmjeh, mogao se zakleti, osmjeh, kada su usne izgovorile tu riječ – jubilarno. Otvorio je oči i znao da će i to jutro, kao i prethodnih devet biti isto. Isto pitanje njegove žene. Ista tišina u kuhinji. Isti nagon. Odlazak u WC, bol u stomaku. Nemoj da zakasniš govori mu žena, spreman ti je doručak. Ne mogu da jedem – kaže, glas je metalan, čini mu se da odzvanja, da se odbija o zidove kuhinje. Moraš da doručkuješ, znaš da se možeš tamo duže zadržati. Ćutao je. Ispred njega dvije pogačice sa sirom i jogurt. Možda predsjednik komisije bude zvao u poslednjem trenutku. I kaže: nema smrti. Kako bi to bilo dobro…Zasijedali su cijelu noć, možda se nešto promijenilo…Pogledao je ženu i rekao: Niko neće zvati. Nakon što je zagrizao pogačicu i popio gutljaj kisjelog mlijeka, još dok hrana nije krenula niz jednjak, osjetio je potrebu – Strašno – promrmljao je, žena je rekla: Zar opet, vrata od kupatila su se zatvorila za njim.
Probudila se naglo na zvonjavu mobilnog telefona i to samo pola minuta prije nego što je sat zvonio.
– Halo – rekla je.
– Hej, znaš da sam se raspitao i imam sigurnu informaciju – neće biti pomilovanja! A?! Zar ti nijesam najbolji prijatelj!
– Znala sam to još sinoć – htjela je reći još: i nijesi trebao da me zoveš, probudio si me.
– Jesam li te probudio?
– Ne – rekla je.
Sat je zazvonio.
Urednik je zvao noć prije i saopštio joj da neće biti pomilovanja, da nema više odlaganja. Smrtna kazna će se izvršiti. Pila je kafu i već zapisivala početak budućeg teksta. »Jedan čovjek je danas spržen na električnoj stolici….« Pojela je samo komadić čokolade. Kada se pogledala u ogledalo, opet je samo vidjela podbradak.
Zvonio je mobilni. I još jednom – on. Htjela je da mu kaže da je dosadan. Ali nije.
– Čekaću te ispred zatvora, poslije da idemo na kafu..Neće to dugo trajati, zar ne?
– Neće – rekla je.
Pogled mu se kretao po licima ljudi, bilo ih je desetak iza debelog stakla, bezizražajno je gledao ljude, iza debelog stakla, dok su ga vezivali za stolicu. Kao iz daljine čuo je glasove. Pogled mu se zaustavi na plafonu. Činilo mu se da buba gleda pravo u njega. Nije mogao pokrenuti ni ruke ni noge. Buba se kretala plafonom, došla do zida i krenula lagano da se spušta.
- Nemoj – rekla je, podigla ruku ka njegovom licu.
- Ne dodiruj me – rekao je muškarac.
U ruci je držao nož. - Nijesi to trebala da uradiš – rekao je.
Spolja je svjetlo ulazilo u sobu motela. Svitalo je. - Neću te povrijediti. Ne boj se. Ali ne možeš da pišeš o ljudima baš sve…Zar ne? Zar te neko od tih tvojih urednika nije naučio da postoje stvari o kojima se ne priča. Nemoj drhtati…Polako..Evo, sviće još jedan dan… Pogriješila si…Da, sada plačeš… nijesi razmišljala o posledicama…a posledice su neminovne…
Brzo je disala. Muškarac je jednim pokretom zario nož u lijevu stranu njenih grudi.
Sjede na klupi ispred bolnice. Maj, zelenilo.
-I?
…..
– Jesu li stigli rezultati?
– Da.
……
– Nijesu dobri?
– Ne.
…..
– I šta to znači, sad?
– Par mjeseci. Još.
– Možda su pogriješili. Razumiješ? Možda se predsjednik Komisije javi, kaže da je greška..Znaš koliko ima slučajeva da doktori pogriješe. Milion takvih slučajeva… Zašto baš ovaj naš ne bi bio takav..Je li?
…..
Već je legla i spavala kada je prišao krevetu. Skinuo se, obukao pidžamu, zavukao se ispod jorgana. Gledao je u mrak. Zatim zatvorio oči.
I te noći je papuče ostavila pored kreveta, jednu do druge, spojene tako da su vrhovi i pete u ravni. Podigla je jastuk i naslonila se. Čula je zujanje komarca i pokušala da ga pogledom pronađe, ali bezuspješno. Uzela je bočicu sa tabletama, otvorila je i izručila na dlan. Dvije su pale na jorgan, ostale su završile na njenom dlanu. Uzela je čašu vode i teško progutala. Zatim je i dvije preostale našla i popila. Spustila je jastuk. Ugasila svjetlo. Okrenula se na stranu, ka prozoru.
Buba se spustila do poda. Zatim je krenula ka sredini sobe, ka tijelu što se trzalo.
Iz knjige priča Heroji
