Neko lice
razveje jesen u
snagu i slabost osame.
Ipak tišine to lice uključe
u rečenice ljubavi.
Dlan razara ono što boje vole i pokažu i
dodirne prestup ljubavi.
Noć priznaje da
ne ume da odmeri ništa,
ni reči,
ni ljubavnike,
samo ljubi i život i smrt i
sa zvezdama zapodeva smrtne razgovore o ljubavi.
Noć priznaje da
ne želi da vlada,
svoju krunu daje zvuku prolaznosti i
i zarobi dah života
u pesmi,
u eksploziji telesnosti.
Sanda Ristić Stojanović
