Anatomija Fenomena

Luj Aragon – Povjerit ću ti jednu tajnu [Antologija svjetske poezije]

Vrijeme si ti
Vrijeme je žena
Ono osjeća
Potrebu udvaranja i da se klekne
Pred njegove noge kao kad se haljina raširi
Vrijeme je kao kosa beskrajna
Očešljana
Ogledalo koje dah zamućuje i dah bistri
Vrijeme si ti koje spava u zoru kada se budi
I kao nož si koji prolazi kroz moje grlo
Oh što ne mogu da iskažem tu
neprolaznu moru vremena
I najgore je što je želja beskrajna
i neispunjena
Ta žeđ oka kad ti koračaš po odaji
Ja znam da ne treba razbijati čaroliju
Mnogo je gore nego da te osjetim stranom
Da bježiš mislima izvan nas
I srcem si već u nekom drugom vijeku
Bože moj kako su riječi teške
A ustvari to je
Moja ljubav iznad zadovoljstva
Moja ljubav van domašaja današnjeg udarca
Ti koja kucaš na moju sljepoočnicu kao sat
Ako ti ne dišeš gušim se
I po mojoj puti kolebaš se
i zastaješ svojim stopalom
Veliku tajnu želim ti reći
Svaka riječ
Na mojoj usni sirotica je koja prosi
Jednu sitnicu za tvoje ruke
stvarčicu koja tamni pod tvojim pogledom
I zato ja kažem tako često da te volim
U nedostatku dovoljno jasnog kristala izraza
koji bi ti stavila sebi oko vrata
Ne vrijeđaj se zbog mog prostačkog govora
Prosta je voda koja izaziva taj neprijatni šum u vatri
Reći ću ti veliku tajnu
Ja ne znam
govoriti o vremenu koje tebi sliči
Ja ne znam govoriti o tebi i ja se pravim
Kao oni koji vrlo dugo na peronu stanice
Mašu rukom jer su vlakovi otišli
Šaka se smiruje tek pod novim teretom suza
Želim ti reći veliku tajnu
Bojim se za tebe
Bojim se tko te prati noću do prozora
I gesti koje ti činiš od riječi koje se ne izgovaraju
Bojim se vremena brzog i laganog
Bojim se za tebe
Želim ti reći veliku tajnu
Zatvori sva vrata
Lakše je umrijeti nego voljeti
Zato ja sebe mučim životom
Ljubavi moja

Luj Aragon (1897-1982)

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.