Piše: Miroslav Cmuk
Protagonist stripa argentinskog dvojca predstavnik je plašljivih i nesigurnih pojedinaca koji su jaki na riječima i slabi na djelima, izmanipuliranih i dežurnih gubitnika koji potajice vode paralelni život
“Umjetnost, jedina ljudska djelatnost lišena sebičnosti i pohlepe, u svim se društvima progoni jer govori istinu o nama, jer nas podsjeća na to tko smo i kakvi smo, kakvi bi trebali biti”, ustvrdio je Ninoslav u romanu Salijevanje strave. Nije Ninoslav nimalo pogriješio: svaki se oblik umjetnosti, pa i književnost, u konačnici svodi na čovjeka. Minijaturne su priče poput viceva i lako se prepričaju, dok su epske priče impozantne poput dobrostojećih palača i privlače veličinom. No, i minijature i epovi, bez obzira na broj stranica, ostaju u sjećanju ako se njihov sadržaj izravno tiče ljudske egzistencije.
Minijaturne i pamtljive priče čine naslov Vratašca gospodina Lopeza. Kratke su to storije o činovniku Lopezu kojeg sputava žena i kolege na poslu, majušnom pojedincu koji svima služi kao žrtveno janje, dežurna budala ili predmet sprdnje, šutljivi čovječuljak koji ne zna odgovoriti na provokacije, već se u kriznim situacijama pomoću fantazije povlači u bolje svjetove gdje vlada bolja situacija, prelazi u izmaštane prostore u kojima dominira i uzvraća udarac. No mali su to bjegovi – Lopezove pobjede veoma kratko traju. Brzo se prene iz sanjarenja i vrati u stvarnost u kojoj prevladavaju minijaturne diktature. Lopez je malen čovjek u vanjskom i unutarnjem pogledu, tip sredovječnoga gubitnika kojeg svakodnevno srećemo na ulici ili u javnom prijevozu, jedan od onih čija je sudbina prožeta prosječnostima, neobilježena drastičnim usponima i padovima. Što su banalnije, to su pamtljivije Lopezove nezgode kojima se nazire početak, ali ne i kraj. Iza Vratašca gospodina Lopeza stoji Argentinski dvojac Carlos Trillo (1943.-2011.) i Horacio Altuna (1941.). Dok je za crtež bio zadužen Altuna, o scenariju je brinuo Trillo koji je široj hrvatskoj publici poznatiji po radu sa španjolskim crtačem Jordijem Bernetom (1944.) – zajedno su radili na satiričnom strip-serijalu Klara. Vratašca gospodina Lopeza nastala su u opasnim i cenzuriranim vremenima argentinske povijesti, nakon svrgnuća Isabel Martinéy de Perón (1931.), za vrijeme vladavine vojne hunte kojoj je na čelu bio Jorge Rafael Videla (1925.-2013.). Premijeru je doživio u listopadu 1979. godine u časopisu El Péndulo, a 1980. objavljivan u časopisu Humor, sasvim prigodnom mjestu jer svaku priču o gospodinu Lopezu čini crni humor u crno-bijelom crtežu.
Budući da je na rafiniran način govorio o sveprisutnom teroru na obiteljskoj i poslovnoj razini (ali i šire), serijal Vratašca gospodina Lopeza brzo je stekao simpatije domaće publike, a nešto kasnije doživio i istoimenu ekranizaciju – Las puertitas del señor López (Alberto Fischerman, 1988.). Nije samo argentinska publika pozitivno reagirala na priče o baksuznom gospodinu Lopezu, već i ostatak čitateljstva. Lik pokornoga činovnika Lopeza predstavlja univerzalni tip osobnosti koje čine dobar dio prosječnog dijela čovječanstva – gospodin Lopez simbol je plašljivih i nesigurnih pojedinaca koji su jaki na riječima i slabi na djelima, predstavnik izmanipuliranih i dežurnih gubitnika koji potajice vode paralelni život. Poput Lopeza, u zamišljenoj ulozi života oni su beskrupolozni poslodavci i neodoljivi alfa mužjaci, a po stvarnom temperamentu i karakteru sušta suprotnost. Naravno, obmanjujuća iluzija potraje sve dok netko izvana, iz realnosti, naglo ne zalupi po krhkim vratašcima fantazije, nakon čega redovno uslijedi brzinski povratak u surovu, sivu stvarnost.
http://www.zarez.hr/clanci/mali-bjegovi-majusnoga-pojedinca
prvih 36 strana stripa:
