Art

Maštarija

Foto: Gwen Mamanoleas

Tea, moja draga
Zašto toliko imaginarna 
Odbijaš mi dati 
Malo više od siluete 
Barem jednu sliku s mora
Na koju ću ti šaputat komplimente 
Pogled na trag soli s obrva 
I uvid u tvoja dva plava oka 
Ugriz za usnicu dok ti o stopalima sanjam 
I nešto da me prekoriš jer divlja mi je mašta 
Sramežljiv pogled na prpošne dojke 
I vrelu picu koja od strasti izgara 
Ispod borova izraženih rebara 
I vlažnih dlanova
Dok iz daljine promatram 
Svemir sitnih svijetlih dlačica 
Koji izvire iz šarenih gačica
A ponad venerinog brijega
Jedna mala točkica
Koja podsjeća na mjesec
Što se ljetnim nebom razlijeva ko lokvica
I mekih, mekih guzova
Za kojima ću patit još dugi niz godina
Tea ja sam tako beznadežan
U svome paklu refleksa
Da te oderem od kurca
Uz milijun nježnih poljubaca

Patrik Weiss

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.