Mora se rizikovati, majku mu. A malo je ljudi spremno da rizikuje.
Šta tu da se radi.
A opet, Minesota, kad pogledaš, osnovno je to, kako neko može da ima toliko, da potroši milion eura da napravi žurku, a neko nema djeci za cipele i za knjige za školu, a prvi septembar je preksjutra, pa se pozajmljuje, pa nemam, pa znaš kakva je situacija, pa suze uveče, jecaj u krevetu, da niko ne čuje.
To mi nikada neće biti jasno.
A znaš da jedni kažu: biće smak svijeta?
A znaš li šta drugi kažu, Minesota? Kažu: dolazi novo vrijeme, to je ono što je zapisano, nema govora o smaku svijeta, doći će do takvih promjena da će ljudi duhovno toliko da se uzdignu da će cijelo čovječanstvo ući u novi period, period više svijesti, bez ratova i gladi, period blagostanja i razumijevanja.
Ne vjeruješ, ničemu ne vjeruješ, nikome ne vjeruješ, Minesota.
Razumijem te, ali opet, to je strašno.
Do čega su nas doveli.
Ništa ne znamo o cvijetu i pčeli.
Gledanju u sunce.
O mjesecu nad pučinom.
Ali znamo jedno:
Nepravda je i nemoral imati toliko bogatstvo, davati za flašu pića 300.000 nečega, praviti žurku za milion, nositi na ruci sat od stotinu hiljada.
I u pjesmi kako kažu, kako pjevaju Minesota?
Gradove smo vam podigli,
Turne, kule gradili.
Oduvijek smo roblje bili,
I za vas smo radili.
Nevolja će biti vela,
Po palači tvrdimi,
Kad vidite da sa sela,
s mašklinima gremo mi
Nastati će novo doba,
Matija Ivaniću!
Ustati ćeš ti iz groba,
S tobom u boj poći ću!
Znam da ne vjeruješ, Minesota, ali kažem ti, ispred nas su samo dva puta:
Ili da čovječanstvo i univerzum uđu u novo duhovno doba i ljudska priroda se promijeni.
Ili da pozovemo Matiju Ivanića i sve one koji krvavo rade da bi ovi uživali u satovima, žurkama, i skupim pićima, pa da se, kao nekad, kuke, sjekire i motike podignu visoko u zrak!
Poslušajmo zajedno, Minesota.
I zapjevajmo!
