Monolog zla
Jednoga se dana Zlo nađe u oči s Dobrim i taman ga htjede prožderati kako bi jednom za svagda okončalo tu smiješnu prepirku; no vidjevši kako je drugi majušan, Zlo pomisli:
„Može se raditi samo o zasjedi; doista, progutam li Dobro sada, dok izgleda tako slabašno, ljudi će pomisliti kako sam učinio loše i ja ću se toliko skupiti od stida da Dobro neće propustiti priliku nego će me ono progutati, s tom razlikom što će ljudi pomisliti da je ono dobro učinilo, jer ih je teško navesti da se oslobode predrasude prema kojoj je ono što čini Zlo loše a ono što čini Dobro dobro.“
I tako se Dobro još jednom izvuklo.
Monolog dobra
„Stvari nisu tako jednostavne – govorilo je sebi Dobro toga poslijepodneva – kao što misle neka djeca i većina odraslih.
Svi znaju da se u nekim prilikama ja skrivam iza Zla, kao kada se razboliš i propustiš avion a avion se sruši i ni Bog te ne spasi; u drugim prilikama, naprotiv, Zlo se iza mene skriva, kao kad se onomad onaj licemjer Abel podmetnuo da ga Kain ubije kako bi ovaj ispao hulja pred čitavim svijetom i kako nikad više ne bi mogao povratiti svoj ugled.
Stvari nisu tako jednostavne.“
Augusto Monterroso
A. Monterroso, La pecora nera e altre favole
Preveo sa italijanskog Mario Kopić
Peščanik.net, 24.05.2012.
