Piše: Stefan Hesel (Stephane Hessel)
Nenasilje, put koji moramo naučiti slijediti
Mada danas to tako ne izgleda uvjeren sam da budućnost pripada nenasilju, izmirenju različitih kultura. Tim će putem čovječanstvo morati preći narednu etapu. Tu se slažem sa Sartrom, ne možemo opravdati teroriste-bombaše, ali ih možemo razumjeti. Sartr je 1947. godine napisao: »Uviđam da je nasilje, u kojem god se obliku manifestovalo, znak neuspjeha. Ako je tačno da primjenom nasilja, nasilje samo produžavamo, tačno je i da je to jedini način da ga zaustavimo”. Dodao bih – nenasilje je sigurniji način da ga zaustavimo.
Ne možemo podržati teroriste kao što je u ime tog načela učinio Sartr za vrijeme rata u Alžiru ili kada su tokom Olimpijskih igara u Minhenu 1972. godine bili napadnuti izraelski sportisti. Terorizam nije djelotvoran, a i sam Sartr će se, pred kraj života, zapitati o njegovom smislu I opravdanosti. Mnogo je bitnije reći “nasilje nije djelotvorno”, nego pitati se da li treba osuditi njegove počinioce. Terorizam nije djelotvoran. Djelotvornost traži nadu bez nasilja. Ako postoji, silovita nada živi u poeziji Gijoma Apolinera: (“Kako je život trom, kako je silovita nada”), a ne u politici. Sartr je marta 1980. godine, tri nedjelje pred smrt, izjavio: “Treba objasniti zašto je današnji svijet, pun užasa, samo tren duge istorije, zašto je nada uvijek bila jedan od glavnih pokretača revolucija i buna i kako još uvijek osjećam nadu kao moje načelo budućnosti.”
Treba razumjeti da nasilje okreće leđa nadi. Trebamo mu pretpostaviti nadu, nadu u nenasilje. To je put koji moramo naučiti slijediti. Na strani ugnjetača, jednako kao i na strani potlačenih, treba doći do pregovora kako bismo uklonili tlačenje i terorističko nasilje; to će nam osigurati život u svijetu bez terorista. Zato ne treba dopustiti da se u nama nagomila previše mržnje.
Poruka jednog Mendele, jednog Martina Lutera Kinga u potpunosti je podesna u svijetu koji je prevazišao sukob ideologija i osvajački totalitarizam. To je poruka nade u sposobnost modernih društava da prevaziđu sukobe uzajamnim razumijevanjem i budnom strpljivošću. Da bi se to postiglo, treba se pridržavati prava, protiv čijih kršenja, ma ko ih kršio, moramo da se pobunimo. Nema kompromisa po pitanju tih prava.
