VIII Poglavlje
Nekoliko dana kasnije, kad je strah zbog smaknuća zamro, neke životinje su se sjetile — ili su mislile da se sjećaju — da je Šesta zapovijed glasila “Nijedna životinja ne smije ubiti drugu životinju”. Naravno, to nitko nije spomenuo u prisutnosti svinja i pasa, ali osjećalo se da sadašnja smaknuća nisu u skladu s tim pravilom. Clover je zaMolliela Benjamina da joj pročita Šestu zapovijed, a kad je Benjamin, kao i obično, odbio da se miješa u takve stvari, dovela je u sušu Muriel. Muriel joj je pročitala Zapovijed, koja je glasila: “Nijedna životinja ne smije ubiti drugu životinju bez razloga”. Ne zna se kako, ali posljednje dvije riječi bile su nestale iz sjećanja životinja. Međutim, sada su vidjele da zapovijed nije bila prekršena; očito je postojao jak razlog za ubijanje izdajica koje su bile u savezu sa Snowballom.
Tokom te godine životinje su radile još napornije nego prijašnje. Bilo je strahovito naporno uz redoviti posao na Farmi ponovo graditi vjetrenjaču dvaput debljih zidova i završiti je do utanačenog roka. Ponekad se životinjama činilo da rade više a ne hrane se bolje nego u Jonesovo vrijeme. Nedjeljom ujutro, stojeći jednom nogom na dugom spisku, Squealer bi čitao listu brojki koja je pokazivala da je proizvodnja prehrambenih artikala porasla za 200, 300 ili 500 posto, kako u kojem slučaju. Životinje nisu imale razloga da mu ne vjeruju, pogotovu što više nisu jasno pamtile kakva je situacija bila prije Pobune. Svejedno, bilo je dana kada su osjećale da bi radije imale manje brojki a više hrane.
Sva naređenja sada je izdavao Squealer ili neka druga svinja. Napoleon bi se pojavio, nije ga pratila samo svita pasa, već je sprijeda stupao i crni pjetlić, koji bi kao neka vrsta trubača prije nego što Napoleon progovori glasno zakukurijekao: “Ku-kuri-kuuu!”. Čak je i u kući, govorilo se, Napoleon odijelio svoje prostorije od ostalih. Sam je i jeo, jedino su dva psa stajala pored njega; uvijek je jeo iz “Crown Derby”[1] servisa, koji je stajao u staklenoj vitrini u salonu. Objavljeno je da će se svake godine na Napoleonov rođendan, kao i na ostale dvije godišnjice, pucati iz puške.
O Napoleonu se više nije govorilo jednostavno kao o “Napoleonu”. Svi su mu se obraćali na svečan način, kao “naš Vođa, drug Napoleon”, a svinje su uživale u izmišljanju titula — poput Otac svih životinja, Užas čovječanstva, Zaštitnik ovčjeg tora, Prijatelj pačića, i tome slično. U svojim govorima Squealer bi sa suzama koje su mu curile niz obraze govorio o Napoleonovoj mudrosti, dobroti njegovog srca, dubokoj ljubavi koju je osjećao za sve životinje; posebno za nesretne životinje koje, još u neznanju i ropstvu, žive na drugim farmama. Uobičajilo se da se Napoleonu pripisuje svako uspješno ostvarenje i svaka sretna okolnost. Često se moglo čuti kako jedna kokoš govori drugoj: “Pod vodstvom našeg Vođe, druga Napoleona, snijela sam pet jaja u šest dana”; ili bi dvije krave, uživajući u vodi na pojilištu, znale uzviknuti: “Zahvaljujući vođstvu druga Napoleona, kako nam prija ova voda!” Opće raspoloženje na Farmi dobro je izraženo u pjesmi nazvanoj “Drug Napoleon”, koju je sastavio Minimus, a glasila je:
Prijatelju nahočadi!
Izvoru blaženstva!
O kako moja duša govori od čuvstva
Kad sretnem pogled tvoj
Smirenosti i odlučnosti spoj
Poput Sunca na nebu
Druže Napoleon!
Ti si stvoritelj
Svega što tvoja bića vole,
Pun trbuh dvaput dnevno,
Svježa slama za počinak;
Svaki četveronožac, velik ili malen,
U staji svojoj miran ima sanak,
Dok bdiješ nad svima
Druže Napoleon!
Kad bih imao potomka,
Prije no što bi odrastao do krmka,
Još kao dojenče
Morao bi naučiti
Vjeran i iskren tebi biti.
Da, prvo u životu uzviknuo bi on
“Druže Napoleon!”
Napoleon je bio zadovoljan pjesmom i naredio je da se napiše na zidu velike suše nasuprot Sedam zapovijedi. Iznad pjesme nalazio se Napoleonov portret u profilu, koji je bijelom bojom nacrtao Squealer.
U međuvremenu, posredstvom Whympera, Napoleon je stupio u zamršene pregovore s Frederickom i Pilkingtonom. Drvena građa još nije bila prodana. Frederick je bio zainteresiraniji za kupnju, ali nije ponudio odgovarajuću cijenu. Ponovo su se obnovile glasine da Frederick i njegovi ljudi namjeravaju napasti Životinjsku farmu i razoriti vjetrenjaču koja je izazivala silnu ljubomoru. za Snowballa se znalo da se još uvijek krije na Pinchfieldu. Sredinom ljeta životinje je uznemirila vijest da su tri kokoši priznaje da ih je Snowball naveo na kovanje zavjere za ubojstvo Napoleona. Odmah su bile smaknute, a poduzete su nove mjere opreza za Napoleonovu sigurnost. Četiri psa su mu noću čuvala krevet, po jedan u svakom kutu, a mladi krmak po imenu Pinkaj (Pinkeye) dobio je zadatak da kuša svako jelo prije njega i tako provjeri nije li otrovano.
Negdje u to vrijeme objavljeno je da je Napoleon ugovorio da građu proda gospodinu Pilkingtonu; odlučio se i za stalan sporazum o razmjeni izvjesnih proizvoda između Životinjske farme i Foksvuda. Iako su se razvijali jedino preko Whympera, odnosi između Napoleona i Pilkingtona postali su gotovo prijateljski. Životinje nisu vjerovale Pilkingtonu, jer je bio ljudsko biće, ali su ga u velikoj mjeri pretpostavljale gospodinu Fredericku, kojeg su se bojale i istovremeno ga mrzile. Kako je ljeto odmicalo i vjetrenjača bila sve bliža završetku, glasine o prijetećem izdajničkom napadu postajale su češće. Frederick, govorilo se, namjerava s dvadeset naoružanih ljudi napasti Farmu; već je uspio podmititi suce i policiju, pa ako se jednom domogne dokumenata Životinjske farme, oni neće postavljati nikakva pitanja. Štoviše, s Pinchfielda su se pročule strašne priče o Frederickovoj okrutnosti prema životinjama.
Jednog starog konja bičevao je dok nije uginuo, krave je izgladnjivao, dokrajčio je psa bacivši ga u peć, a uveče se zabavljao priredujući borbe pijetlova kojima je za ostan privezao krhotine žileta. Kada su čule što radi s njihovim drugovima, životinjama je uzavrela krv od bijesa i ponekad bi bučno tražile da napadnu Pinchfield, izbace ljude i oslobode životinje. Ali Squealer im je savjetovao da se okane naglih akcija i imaju povjerenja u strategiju druga Napoleona.
Usprkos tome raspoloženje protiv Fredericka raslo je i dalje. Jedne nedjelje ujutro Napoleon se pojavi u suši i objasni da nikada nije pomislio da proda građu Fredericku; smatra ispod svog dostojanstva, reče, da posluje s takvim nitkovima. Golubovima, koje su još uvijek slali da šire vijesti o Pobuni, bilo je zabranjeno da lete na Foksvud i naređeno im je da prijašnje geslo “Smrt Čovječanstvu” preinače u “Smrt Fredericku”. Krajem ljeta otkriše još jednu Snowballovu spletku. Pšenica je bila puna korova i otkriveno je da je na jednoj od svojih noćnih posjeta Snowball pomiješao sjeme korova i pšenice. Gusan, koji je u toj zavjeri bio Snowballov tajni saveznik, priznade Squealeru svoju krivicu i počini samoubojstvo progutavši otrovne bobe beladone. Životinje su također saznale da Snowball nije nikada — kako su mnoge od njih do tad vjerovale — primio odlikovanje “Životinjski heroj prvog reda”. Tu je legendu nakon Bitke kod staje za krave proširio sam Snowball. Ne samo da nije bio odlikovan, već je bio i kažnjen zbog kukavičluka koji je ispoljio. Čuvši to neke su životinje opet pokazale izvjesnu zbunjenost, ali iskusni Squealer ih je uvjerio da ih pamćenje slabo služi.
Strahovitim, iscrpljujućim naporom, jer je gotovo u isto vrijeme trebalo obaviti i žetvu, u jesen je završena vjetrenjača. Još je trebalo postaviti postrojenje, o kupovini kojeg je pregovarao Whymper, ali zgrada je bila dovršena. Usprkos svim poteškoćama i neiskustvu, primitivnom oruđu, slaboj sreći i Snowballovoj izdaji, posao je završen tačno na određeni dan! Izmorene ali ponosne, životinje su obilazile svoje remek-djelo, koje im se činilo ljepšim od ranije građevine. Uostalom, zidovi su bili dvaput deblji! Ovaj put ne bi ih moglo oboriti ništa osim eksploziva! Kad su pomislile koliko su radile, kolika su razočaranja prevladale i kakva će ogromna razlika nastati u njihovim životima kad se počnu okretati krila vjetrenjače i proradi dinamo, napustio ih je umor i počele su pobjedonosno vikati i skakati oko vjetrenjače. I sam Napoleon, praćen psima i pjetlićem, došao je da pregleda završen posao; čestitao je životinjama na njihovom ostvarenju i objavio da će vjetrenjača nositi ime Napoleonova vjetrenjača.
Dva dana kasnije sve su životinje pozvane u sušu na izvanredan sastanak. Ostale su bez riječi kad im je Napoleon objavio da je građu prodao Fredericku. Sutra će doći Frederickova kola i odvesti materijal. Za čitavo vrijeme prividnog prijateljstva s Pilkingtonom, Napoleon je u stvari bio u tajnom dogovoru s Frederickom.
Životinje su prekinule sve odnose s Foksvudom, a Pilkingtonu su slale uvredljive poruke. Golubovima je naređeno da izbjegavaju Pinchfield i da geslo “Smrt Fredericku” promijene u “Smrt Pilkingtonu”. Istovremeno, Napoleon je uvjerio životinje da su priče o prijetećem napadu na Životinjsku farmu potpuno neistinite, a govorkanja o Frederickovoj okrutnosti prema životinjama u velikoj mjeri pretjerana. Sve te glasine vjerojatno su potjecale od Snowballa i njegovih agenata. Sada se ispostavilo da se Snowball nije skrivao na Pinchfieldu i da tamo u stvari nikada nije ni bio; živio je vrlo raskošno, kako se pričalo, u Foksvudu, i proteklih godina bio je Pilkingtonov plaćenik.
Svinje su bile oduševljene Napoleonovom lukavošću. Pretvarajući se da je u prijateljstvu s Pilkingtonom, prisilio je Fredericka da povisi ponudu za 12 funti. Frederick je želio platiti građu nečim što se zove ček; to je, čini se, bio komadić papira na kojem je bilo ispisano obećanje za isplatu. Ali Napoleon je bio pametniji od njega. Tražio je isplatu u novčanicama od pet funti, koje su morale biti položene prije nego što se građa odveze. Frederick je odmah platio, a ta je suma upravo dostajala da se kupi postrojenje za vjetrenjaču. U međuvremenu građa je bila odvezena na brzinu. Nakon toga je sazvan još jedan izvanredni sastanak u suši da se pregledaju Frederickove novčanice. Blaženo se smiješeći i noseći oba odlikovanja,
Napoleon se zavalio na slamnati ležaj na podiju; novac se nalazio pored njega, uredno složen u porculansku zdjelu koju su pronašli u kući. Životinje su polagano prolazile pored zdjele i svaka je gledala do mile volje. Boxer je čak onjušio novčanice, koje su pod njegovim dahom zašuštale i zalepršale.
Tri dana kasnije nastao je strašan metež. Whymper je smrtno blijed puteljkom dojurio na biciklu, odbacio bicikl u dvorištu i utrčao ravno u kuću. Slijedećeg trenutka iz Napoleonovih odaja začuo se prigušen bijesan urlik. Poput vatre, novost se proširila Farmom. Novčanice su bile krivotvorene! Frederick je građu dobio badava!
Napoleon je odmah sazvao životinje i strašnim glasom osudio Fredericka na smrt. Kad ga uhvate, reče, živa će ga skuhati. U isti mah upozorio ih je da se nakon ovog izdajničkog djela mogu očekivati još gore stvari. Frederick i njegovi ljudi svakog trena mogu započeti dugo očekivani napad. Na prilazima Farmi postavljene su straže. Uz to su četiri goluba poslana u Foksvud s prijateljskom porukom, koja će, kako su se nadale, pomoći ponovnom uspostavljanju dobrih odnosa s Pilkingtonom.
Napad je započeo već slijedećeg jutra. Životinje su doručkovale kad su stigli izvidači s viješću da su Frederick i njegovi sljedbenici već prošli kroz glavna vrata s pet zasuna.
Životinje smiono jurnuše naprijed da ih dočekaju, ali ovaj put pobjeda nije bila tako laka kao u Bitki kod staje za krave. Napalo ih je petnaest ljudi s pet-šest pušaka; otvorili su vatru čim su se približili na pedesetak metara. Životinje se nisu mogle suprotstaviti oštroj puščanoj vatri i usprkos naporima Napoleona i Boxera da ih okupe, ubrzo su bile potisnute. Povukle su se u gospodarske zgrade i oprezno provirivale kroz pukotine i rupe. Čitav veliki pašnjak i vjetrenjača bili su u rukama neprijatelja. U jednom trenutku i sam Napoleon je izgledao izgubljen. Bez riječi koračao je gore-dolje, grčevito trzajući ukrućenim repom. Zamišljeno je pogledavao prema Foksvudu. Kad bi mu pomogli Pilkington i njegovi ljudi, još bi se moglo pobijediti. Tog časa vratila su se četiri goluba koje je poslao dan prije, a jedan je nosio komadić papira od Pilkingtona. Na njemu su bile ispisane slijedeće riječi: “Pravo vam budi.” U međuvremenu su se Frederick i njegovi ljudi zaustavili kod vjetrenjače. Životinje su ih promatrale, a onda se začuo uznemireni žagor. Dva su čovjeka odnekud izvukla željeznu polugu i težak kovački malj. Namjeravali su srušiti vjetrenjaču.
“Nemoguće!” vikao je Napoleon. “Zidovi su prečvrsti. Ne mogu ih srušiti ni za tjedan dana. Hrabro, drugovi!”
Benjamin je pažljivo promatrao što ljudi rade. Ona dvojica, bušili su maljem i polugom rupu pri dnu vjetrenjače. Gotovo kao da ga sve to zabavlja, Benjamin je polagano kimnuo svojom dugom njuškom.
“To sam i mislio”, rekao je. “Zar ne vidite što rade? Za koji trenutak stavit će u rupu eksploziv.”
Životinje su prestrašeno čekale. Nitko se nije usudio napustiti sklonište. Nakon nekoliko minuta ljudi su se razbježali na sve strane. Onda se začu zaglušujući tresak. Golubovi poletješe u zrak, a sve životinje, osim Napoleona baciše se na pod i pokriše glave. Kad su ponovo ustale iznad mjesta na kojem je nekad stajala vjetrenjača vidjele su ogroman crni oblak. Povjetarac ga je polako rastjerivao. Vjetrenjača više nije postojala.
Taj prizor povratio je životinjama hrabrost. Strah i očaj koji su osjećale malo prije pretvorio se u bijes zbog tog odvratnog i prezira vrijednog čina. Začu se glasan osvetnički krik; ne čekajući naređenja, zbiju se u bojni odred i usmjere pravo na neprijatelja. Ovog puta nisu se obazirale na ubojite metke koji su ih zasuli poput tuče. Bila je to divlja, okrutna bitka. Ljudi su plotunima pucali, a kad su im se životinje približile, udarali su ih štapovima i okovanim čizmama. Jedna krava, tri ovce i dvije guske bile su ubijene, a gotovo da nije bilo životinje koja nije ranjena. Čak je i Napoleonu, koji je upravljao manevrima iz pozadine, metak otkinuo vršak repa. Međutim, ni ljudi nisu prošli bez povreda. Boxer je kopitima trojici razbio glavu, krava je jednog ubola rogom u trbuh; drugom su Bluebell i Jessie rastrgali hlače. A kad se devetoro pasa iz Napoleonove tjelesne garde iznenada, divlje lajući, pojavilo s boka — Napoleon ih je poslao da stranputicom iza živice zaobiđu ljude — napadače je uhvatila panika.
Primijetili su da im prijeti opkoljavanje. Frederick je povikao ljudima da se povuku iz dvorišta dok je prolaz još slobodan i slijedećeg časa neprijatelj je kukavički bježao da spasi goli život.
Životinje su ih gonile do kraja polja i zadale im posljednje udarce dok su se provlačili kroz bodljikavu živicu.
Pobijedile su, ali su bile iscrpljene i okrvavljene. Polako su šepesale prema Farmi. Pogled na mrtve drugove izvaljene u travi neke je dirnuo do suza. U tišini prepunoj tuge zastale su kod mjesta gdje je do maločas stajala vjetrenjača. Da, više je nije bilo; gotovo i posljednji trag njihova rada bio je izbrisan! Djelomično su bili razoreni čak i temelji. A u ponovnoj gradnji više neće biti moguće, kao prije, upotrijebiti razasuto kamenje. Ovog puta i ono je nestalo.
Snažna eksplozija odbacila ga je na stotine metara. Činilo se kao da vjetrenjača nikad nije postojala.
Dok su se približavali zgradama, u susret im je poskakujući, vrteći repom i blistajući od zadovoljstva izišao Squealer, koji je za vrijeme bitke na neobjašnjiv način nestao. Iz pravca gospodarskih zgrada životinje su začule svečan pucanj iz puške.
“Zašto se puca?” upita Boxer.
“Da proslavimo našu pobjedu!” zavika Squealer.
“Kakvu pobjedu?” reče Boxer. Koljena su mu krvarila, izgubio je potkovu, raskolio kopito, a u stražnjoj nozi imao je desetak metaka.
“Kakvu pobjedu, druže? Zar nismo prognali neprijatelja s našeg zemljišta — svetog zemljišta Životinjske farme?”
“Ali oni su razorili vjetrenjaču koju smo gradili dvije godine!” “Pa što onda? Sagradit ćemo drugu. Sagradit ćemo šest vjetrenjača ako nam se prohtije. Ne shvaćaš, druže, značenje onoga što smo učinili. Neprijatelj je bio okupirao ovu zemlju na kojoj se sada nalazimo. Zahvaljujući vođstvu druga Napoleona povratili smo svaki njen pedalj.”
“Onda smo osvojili ono što smo imali prije”, reče Boxer.
“U tome i jest naša pobjeda”, odgovori Squealer.
Životinje se dovukoše do dvorišta. Boxer je osjećao snažne bolove od metaka u stražnjoj nozi. Zamišljao je kakav ga mukotrpan posao čeka kad počnu ponovo iz temelja graditi vjetrenjaču i već je sam sebe hrabrio za taj zadatak. Prvi put se sjetio da mu je jedanaest godina i da njegovi snažni mišići možda više nisu ono što su bili nekad. Ali kad su životinje vidjele kako se vijori zelena zastava, ponovo čule plotun iz puške — pucalo se sveukupno sedam puta — i slušale Napoleonov govor u kojem im je čestitao na držanju, nakon svega toga učinilo im se da su doista izvojevale veliku pobjedu. Svečano su sahranile žrtve. Boxer i Clover vukli su kola koja su poslužila kao odar, a na čelu povorke išao je sam Napoleon. Slavile su puna dva dana. Pjevalo se, brbljalo, pucalo, a poseban dar — jedna jabuka — uručen je svakoj životinji; svaka ptica dobila je mjericu žita, a svaki pas tri dvopeka. Objavljeno je da će se bitka zvati Bitka kod vjetrenjače, te da je Napoleon uveo novo odlikovanje “Red Zelene zastave”, koje je dodijelio sebi U općem slavlju zaboravio se nesretan slučaj s novčanicama.
Nekoliko dana kasnije svinje su u podrumu kuće pronašle sanduk viskija. Kad su se uselile, nisu pregledale podrum. Te noći iz kuće se čulo glasno pjevanje, u kojem su, na opće iznenađenje, bili pomiješani i zvuci pjesme “Životinje Engleske”. Oko pola deset životinje su jasno vidjele Napoleona kako se pojavio na stražnjim vratima noseći stari pusteni šešir gospodina Jonesa, kako je brzo progalopirao dvorištem i nestao u kući. Ujutro se nad kućom nadvila grobna tišina. Nije se pojavila nijedna svinja. Bilo je gotovo devet sati kad se pojavio Squealer; hodao je polako i klonulo, oči su mu bile umorne, rep mu je mlitavo visio i sve je govorilo da je ozbiljno bolestan. Sazvao je sve životinje i rekao da ima saopćiti strašnu vest. Drug Napoleon umire!
Začulo se tužno naricanje. Ispred kućnih vrata prostrli su slamu, i životinje su hodale na prstima. Suznih očiju pitale su jedna drugu što će učiniti ako im ode Vođa. Pročulo se da je Snowball konačno uspio Napoleonu otrovati hranu. U jedanaest sati pojavio se Squealer da izda drugo saopćenje. Kao poslednji čin na ovoj Zemlji drug Napoleon je donio svečani ukaz: Uživanje alkohola treba kazniti smrću.
Do večeri, međutim, Napoleonu je bilo nešto bolje, a slijedećeg jutra Squealer je mogao reći da se Vođa oporavlja. Uvečer istog dana Napoleon je već radio, a slijedećeg jutra saznalo se da je poslao Whympera u Vilingdon da kupi neke knjižice o varenju piva i pečenju rakije. Tjedan dana kasnije Napoleon je naredio da se preore mala livada iza voćnjaka, koju se prije namjeravalo sačuvati kao pašnjak za životinje koje više neće moći raditi. Rečeno je da je ispaša iscrpljena i da livadu treba ponovo zasijati, ali uskoro se saznalo da Napoleon tu namjerava uzgajati ječam.
Nekako u to vrijeme desio se jedan događaj koji je rijetko tko mogao razumjeti. Jedne noći, oko dvanaest sati, u dvorištu se čuo bučan lom pa su životinje izjurile iz staja. Bila je mjesečina. U dnu velike suše, kod stražnjeg zida gdje je ispisano Sedam zapovijedi, ležale su ljestve slomljene na dva dijela. Pored njih je, ošamućen, puzao Squealer, a kraj njega su bili tenjer, kist i prevrnuta limenka s bijelom bojom. Psi su odmah oko Squealera napravili krug i čim se mogao osoviti na noge otpratili su ga do kuće. Nijedna životinja nije mogla shvatiti što to znači osim Benjamina, koji je značajna izraza mahao njuškom; izgledao je kao da sve razumije, ali ne želi ništa reći.
Nekoliko dana kasnije Muriel je ponovo čitala Sedam zapovijedi i primijetila da su životinje još jednu krivo zapamtile. Mislile su da Peta zapovijed glasi: “Nijedna životinja ne smije piti alkohol!”, ali tu su stajale još dvije riječi koje su bile zaboravile. U stvari, ta Zapovijed je glasila: “Nijedna životinja ne smije piti alkohol preko mjere.”
[1] Kraun Derbi (1786-1811), osnivač fabrike za izradu predmeta od porculana, po kome su proizvodi nazvani.
Džordž Orvel
Nastaviće se
