noć kad sam umirao
znojio sam se u postelji
i slušao šturke
i vani su se borile mačke
i mogao sam osjetiti svoju dušu kako propada kroz
madrac
i u trenutku prije nego što je udarila o pod ja sam skočio
bio sam gotovo preslab za hodanje
ali sam hodao unaokolo i upalio sva svjetla
onda se vratio u postelju
i ponovno je moja duša propadala kroz madrac
i ja sam skočio
u trenutku prije nego što je udarila o pod
hodao sam unaokolo i upalio sva svjetla
i onda se vratio u postelju
i ona ponovno propade i
ja sam bio na nogama
paleći sva svjetla
imao sam kćerkicu od 7 godina
i osjećao sam da me ona zacijelo ne želi mrtva
inače bi bilo
svejedno
ali cijele te noći
nitko nije telefonirao
nitko nije navratio s pivom
moja ljubavnica nije nazvala
sve što sam mogao čuti bili su šturci i bilo je
vruće
a ja sam ustrajno radio na tome
ustajao i lijegao
dok prvo sunce nije ušlo kroz prozor
kroz grmlje
i onda sam se vratio u postelju
i duša je napokon
ostala unutra i
ja sam spavao.
sad ljudi navraćaju
udarajući na vrata i prozore –
telefon zvoni
telefon zvoni ponovno i ponovno
dobivam divna pisma u pošti
pisma mržnje i pisma ljubavi.
sve je ponovno isto.
Čarls Bukovski
