Pisac koji je ponovo pokrenuo književnost, otvorio nadu u njene nove, do tada neslućene mogućnosti, autor čije su priče često bile predmet analize i misaonog poticaja mjerodavnim filozofima. On je bio u stanju na nekoliko stranica više reći nego mnogi u debelim, opsežnim knjigama. Bio je pisac koji je iznikao iz knjiga i vratio povjerenje u Knjigu. On je jedinstveni pisac suštine, u kojoj je događaj, opis i refleksija u jednom. Kada se divimo Borgesu, divimo se slijepom piscu koji je postao otjelovljenje Biblioteke, a u njemu i našim duhovnim precima, imaginarnom praocu, bio u pitanju svetac, davni vidovnjak ili pjesnik. Divimo se vjesniku i posjedniku Riječi.
Borges i Shakespeare
Jorge Luis Borges je jedan dan prihvatio poziv da govori o Shakespeareu. Ugledni teatrolog Jan Kott bilježi da mikrofon nije bio dobro postavljen, a nitko se nije usudio ništa uraditi, mikrofon namjestiti da bude na razini govornikovih usta, pa su prisutni čuli samo riječ, jednu jedinu: „Shakespeare, Shakespeare, Shakespeare“. Jan Kott je poslije zapisao da je na taj način Borges iskazao bit Shakespearea. Jedan broj članova bosanskog Udruženja pisaca, s kojima se tih godina još moglo govoriti, bučno su dokazivali da je Borges u toj riječi ponovo napisao djelo slavnog dramatičara, jer je zapravo to bilo Borgesovo značenje tog djela, mada su riječi naizgled bile iste, drugi su mislili da Borges nije uopće govorio o Shakespeareu, nego o svim drugim piscima koji su mogli biti Shakespeare, ali pošto to ni jedan drugi nije bio, ni blizu, onda je govorio samo i isključivo o slavnom Englezu, dok su treći dokazivali da je u pitanju doslovno tumačenje Shakespeareva djela, iako ono ne može biti doslovno jer je tumačenje. U tom labirintu od riječi mudri književnici odlazili su u svom zanosu sve dalje i dalje, pa nisu ni primijetili da su postali junaci i zatočenici nenapisane Borgesove priče.
Predrag Finci
