Napisao je mnoge tužne pjesme, svaka u srce udarala. Mnogi su ponavljali njegove stihove, loši glumci čim malo popiju po mjesnim birtijama povišenim glasom recitirali, a gimnazijalci s bezrazložnom tugom ponavljali dramatično, kao da im se to već desilo: „Tko je ljubio taj ne ljubi više / Izgorjelog nitko ne zapali“. Oni koji su Jesenjina oponašali pisali su još tužnije, još lošije. Htio je pjesnik napisati jednu bolju, ljepšu pjesmu, ali se, nažalost, prije toga ubio. Možda je baš to bila njegova završna, najbolja pjesma, u njoj sva pjesnikova tragedija. To sam jednom htio reći jednom koji je jako volio tu vrstu pastoralne poezije, dopredsjedniku Društva pisaca J., ali se nisam usudio, bio je upaljive naravi, a imao i pištolj.
Predrag Finci
