Apa, igrani, drama, Mađarska, 1966
REŽIJA: István Szabo
ULOGE:
András Bálint (Takó Bence),
Miklós
Gábor,
Kati Sólyom (Anni),
Klári Tolnay (Anya),
Dániel
Erdély
SCENARIJ:
István Szabo
FOTOGRAFIJA:
Sándor Sára
GLAZBA:
János Gonda
MONTAŽA:
János Rózsa
SADRŽAJ:
Mladi Takó Bence momak je kojemu je, u vrijeme dok je on još bio dijete, pred sam završetak Drugog svjetskog rata poginuo otac. Takó je stoga tijekom odrastanja bio snažno obilježen očevom sudbinom, o kojoj je često razmišljao vjerujući da mu je otac liječnik pao kao junak u borbi protiv fašista. No sada, kao punoljetan i zreo mladi čovjek koji 1956. godine sudjeluje u društvenim i političkim previranjima u svojoj domovini, Takó će biti prisiljen suočiti se sa spoznajom da je istina o očevoj pogibiji znatno drugačija. A kroz njegovo sazrijevanje i spoznavanje istine, u čemu će važnu ulogu odigrati njegova ljubav prema mladoj židovskoj izbjeglici, prelomit će se ključne teme novije mađarske povijesti s fokusom na izgradnji komunističkog režima u poratnoj Mađarskoj.
Godine 1967. ovjenčana Posebnom nagradom žirija na festivalu u Locarnu te iste godine ovjenčana Velikom nagradom na prestižnom Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi, drama scenarista i redatelja Istvána Szabóa u vrijeme premijere izazvala je veliku pozornost, a 2000. godine je u anketi mađarskih filmskih kritičara uvrštena među 12 najuspjelijih mađarskih filmova svih vremena. Riječ je o djelu zahvaljujući kojem je Szabó stekao međunarodnu afirmaciju, a u kojem je obrada najvažnijih tema suvremene mađarske povijesti efektno ilustrirana umetanjem dokumentarnih snimaka. Dramaturški i narativno koncipiran kroz složen prostorno-vremenski izlagački slijed, vrlo sugestivno režiran film koji su mnogi zbog stilskih srodnosti uspoređivali s remek-djelom Hirošima, ljubavi moja Alaina Resnaisa na emotivno snažan i u svim segmentima impresivan način šire povijesne okolnosti i zbivanja intrigantno predočava kroz prizmu osobnog iskustva i intimne drame senzibilnog protagonista.
C/B, 88′