Jasan Pogled
Gospodinu padnu naočare na pod i glasno zveknu o pločice. Gospodin se tužno sagne jer su stakla za naočare vrlo skupa ali na svoje veliko čuđenje otkriva da se ona, čudom, nisu razbila. Shvatajući ovaj događaj kao prijateljsko upozorenje zahvalni gospodin odlazi u optičarsku radnju i kupuje dvostruko postavljenu kutiju […]
Afrodita na banketu XXI veka, kolaju neupitnosti i upitnosti njenim venama. Pas samoće rasteruje goste jedne puzeće stvarnosti po licima surovosti, po licima ispovesti, po licima materije ušančene u sobe misterije. Afrodita na banketu XXI veka, montira goste krajnosti stvarnosti na laži epohe, na lobanje nesigurnosti, na oči bojišta koje […]
Ženski bunt – valovi feminizma Pojam ženskog pisma u literaturi uvijek možemo pronaći okarakterisano kao subjektivno, emocionalno obojeno, ispovjedno, lirično, itd. Upravo ovi pridjevi automatski sugeriraju da sve to zajedno nije dovoljno dobro za već postavljena mjerila u svijetu književnosti i stvaralaštva, pa se zato i navedeni pojam vrlo često […]
Sredio sam jazbinu i reklo bi se da je uspela. Spolja se, zapravo, vidi samo jedna velika rupa, ali ona, u stvari, nikuda ne vodi, već posle nekoliko koraka se udara o prirodnu čvrstu stenu. Ne želim da se hvalim da sam to lukavstvo namerno izveo, naprotiv, to je ostatak […]
Radost Niko se ne obraduje kad dođe na svijet.Samo se izuzetnik obraduje kad se otisne sa svijeta.Ništa tužnije od lažne radosti.Lažno se raduju tuđim radostima koje su lažne.Eto im radovanja.Kad treba da se obraduju, čovjekoliki se zapitaju: Što li bih se radovao kad je njegovo radovanje veće…Onda se raduje tuđem […]
O, lijepo li jeružino cvijeće od plastikena susjednom grobu Upakovano u malu staklenu kutijublijedi mirnoali živi O, lijepo je neko o tebi brinuo, dušo Vještački cvijet u stakluna tvom grobuprima blago sunce Nema hladne kiše, dušonikad više Zoran Rakočević
Moj grad isplačem svakog dana,prividno uravnotežena u šetnji ili teretani,vrištim sve ljude koji su mi rekli ružnu riječ, a mnogo ih je,ne želim više da se vidim na staklu izloga, ja tu nisam,ne želim više da vidim bilo šta na asfaltu što može dodirnuti automobile kojima upravljaju bezumna licaisfrustriranost, bahatost […]
Pišući svoju ”porodičnu trilogiju”, romane ”Rani jadi”, ”Bašta, pepeo”, ”Peščanik”, Danilo Kiš je u svojim autokritičkim refleksijama, svoja djela, odnosno vlastitu literarnu ”fakturu”, uporedio sa likovnim, slikarskim tehnikama : po njemu , prvi kratki roman ”Rani jadi ”, bio je literarna parafraza ”skice”, ”crteza u ugljenu”, “Bašta, pepeo”, sljedeći po […]
Tokom sinoćnjeg sna srdačno razgovarah sa prijateljicom-trudnicom i upoznah oca djeteta. Iznenadih se negativno prilikom opažanja tamnopute, četvrtaste figure. Isto tako doživjeh putovanje u prošlost nekih pedesetak godina unazad i ubrzo potom gledah sebe kako u stilu Lerija Ptice pogađam nekolika šuta za trojku uzastopce. Zanimljiv kolorit bez dodirnih tačaka. […]
Iz haosa na neki način rađa se red. Neko to otkrije iz novina s velikim zakašnjenjem, a neko iz bolnog iskustva na licu mesta i u toku uspostavljanja ovog reda. Tako, na primer, nepovac o kome ću da pričam, upoznao se s novim poretkom u hodniku vagona s rezervisanim mestima, […]