Moja knjiga je još pre objavljivanja postala centar polemike i predmet jedne organizovane kampanje. Sasvim je prirodno što je ta kampanja, vođena svim dobro poznatim sredstvima stvaranja lažne predstave i manipulisanja javnošću, privukla mnogo više pažnje od same polemike, tako da je površna buka kampanje na neki način potisnula i […]
Skorašnji članci
Kako je umro Knut Hamsun – Najstrašnija kazna u istoriji književnosti [Tema: Hamsun]
Posle Hamsunove smrti prvi ga je pomilovao Tomas Man. Pisao je da Hamsunovo delo samo po sebi demantuje postupke svog autora. Norvežani mu nisu zaboravili saradnju sa Hitlerovim režimom, ali je njegovo književno delo, nezavisno od autora, ponovo postalo svojina celog naroda Bilo je to negde sredinom 1943. godine kada […]
Oskar Davičo – Odzivi na lozinku proglasa [Tema: Sutjeska]
20. juna 1943. posle propasti još jedne ofanzivenemački general pokušavao je u izveštaju fireruda se opravda:„Tok borbi je pokazao da su komunističke snagepod Titovom komandomodlično organizovanevešto vođenei da raspolažu borbenim moralomkoji izaziva čuđenje. Uvek im polazi za rukom,zahvaljujući prvorazrednoj obaveštajhoj službi,pomoći stanovništva,rafiniranom korišćenju zemljišta i kamuflaži,takođe i uniformama svh vrstada […]
Tri boje: plavo – Trois couleurs: bleu [Zlatni lav – 1993]
Trois couleurs: bleu, drama, Francuska, Poljska, Švicarska, 1993 REŽIJA: Krzysztof Kieślowski ULOGE:Juliette Binoche (Julie Vignon),Benoît Régent (Olivier),Florence Pernel (Sandrine),Charlotte Véry (Lucille) Hélène Vincent SCENARIJ:Krzysztof Kieslowski (sinopsis: Krzysztof Kieslowski,Agnieszka Holland,Slavomir Idziak,Krzystof Piesiewicz,Edward Zebrowski) FOTOGRAFIJA:Slawomir Idziak GLAZBA:Zbigniew Preisner MONTAŽA:Jacques Witta Sadržaj: Senzibilna Julie Vignon sretno je udana za uglednog skladatelja Patricea, s kojim […]
Italo Kalvino – Nove kosmokomike [Reč i misao – 501]
“Nove kosmokomike” (“Le Cosmicomiche nuove”) je zbirka kratkih priča Itala Kalvina (Italo Calvino), objavljena 1984. godine. Ovo je nastavak njegove ranije zbirke “Kosmokomike” (1965), u kojoj je Kalvino kombinirao naučnu fantastiku, humor, filozofsku refleksiju i poetsku maštu kroz priče inspirisane kosmologijom, evolucijom i prirodom svemira. Ključne karakteristike: Naučna fantastika s humanističkim pristupom – Kalvino koristi naučne […]
Magia sutra – Obezličeni čovek je neoslovljiv [Tema: Hamvaš]
Magia sutra – 70, 71 i 72. 70. obezličenost jeste poslednji trenutak postvarivanja kada čovek postane stvar (predmet). 71. i neoslovljivost. Demoni su magijska bića. Duh im je kvaran u tolikoj meri da ne razumeju reč, čak se plaše budilačke moći reči. U ovom smislu demoni su konstantno ludi. Prisustvo […]
Male rasprave – Lectio [Tema: Pascal Quignard ]
XXX. rasprava Lectio Knjige možemo shvatiti kao one nadgrobne spomenike koje egiptolozi nazivaju “pozivima upućenim živima”. Bila su uobičajena dva načina čitanja. Prije više od četiri tisuće godina, u starom Egiptu, pismo je sudjelovalo u besmrtnosti, ali se razlikovalo od oživljavanja glasom kao sredstvom “uskrsnuća”. Nadgrobne stele s imenom pokojnika […]
Pan [Tema: Hamsun]
Pročitala sam, pre otprilike četiri godine, knjigu “Pan” – Knut Hamsun (u jednom dahu). To mi je bio prvi susret sa Hamsunovim delom (kasnije su usledile knjige “Avgust”, “Krug se zatvara”. “Po zaraslim stazama”…) Zapisivala sam asocijacije tokom čitanja, da im se kasnije vratim i uobličim tekst. Prva asocijacila: Gilgameš; tačnije njegov […]
Osoblje – Personel [Velikani filma – Kišlovski]
Personel, igrani, TV film, drama, Poljska, 1975 REŽIJA: Krzysztof Kieślowski ULOGE:Juliusz Machulski (Romek Januchta),Irena Lorentowicz,Wlodzimierz Borunski,Michal Tarkowski (Sowa),Andrzej Siedlecki,Tomasz Lengren SCENARIJ:Krzysztof Kieslowski FOTOGRAFIJA:Witold Stok MONTAŽA:Lidia Zonn Sadržaj: Mladi Romek Januchta osjećajan je i plah 19-godišnjak fasciniran čarolijom umjetničkog djela i njegovim stvaranjem. Nakon što se zaposli kao krojač u operi varšavskog […]
Slavoj Žižek – Kako čitati Lakana [Karpos – Alografije]
Dok govorim, ja nikada nisam samo “mali drugi” (pojedinac) koji komunicira s ostalima koji su “mali drugi”: tu uvek mora biti prisutan veliki Drugi. Ovo nezaobilazno upućivanje na Drugog je tema neslane šale o ubogom seljaku koji se, nakon što je doživeo brodolom, nađe na pustom ostrvu sa, recimo, Sindi […]

