Volim naše vozove budućnosti koji su prošli mimo nas čežnjivo svirnuvši nostalgični pozdrav. Volim naše perone na kojima stojimo pod kišom čekajući vozove koji neće stati. Volim stanične bircuze u kojima se čekaju vozovi koji ne dolaze. Volim pomenute bircuze u kojima se čekaju i konobari kojih nema. Volim i […]
Skorašnji članci
Andrej Tarkovski: Slovo o Apokalipsi
„Umetnost potvrđuje sve ono što je najbolje u čoveku – nadu, veru, ljubav, lepotu, molitvu… Ono što sanja i ono čemu se nada…“ Andrej Tarkovski (1932-1986) u okviru Sent Džejmskog festivala u Londonu bila je organizovana retrospektiva filmova Andreja Tarkovskog, koji se u to vreme, postavivši u teatru Kovent Garden […]
Vizija razbuktale lepote sveta [Tema: Bruno Šulc]
Proleće (2) V Taman, strastan, pun okorele ljubavi primao sam defile tih stvorenja, države koje su marširale, sjajne pohode, koje sam video u intervalima, kroz purpurna pomračenja, ogluveo od udara krvi, koja je bila u srce po taktu tog univerzalnog marša svih naroda. Rudolf je propuštao pred mojim očima […]
Slučaj iz sudske prakse [Tema: Čehov]
Dogodilo se to u n-skom okružnom sudu na jednom od njegovih poslednjih zasedanja Na optuženičkoj klupi sedeo je građanin Sidor Šeljmecov, momak tridesetih godina, živahnog ciganskog lica i lupeških očiju. Optuživali su ga za krađu s provalom, prevaru i lažno predstavljanje. Poslednje kršenje zakona bilo je otežano i prisvajanjem titula […]
Tako je govorio Vilijem Barouz [Tema: Barouz]
(izabrao i preveo: Dejan Ognjanović) Vilijem S. Barouz (William Seward Burroughs, 1914-1997) je pisac čiji je značaj u svetskim okvirima u velikoj nesrazmeri sa dostupnošću njegovih dela (kao i napisa o njemu) u ovdašnjoj književnoj periodici. Časopis ”Gradina” je svojevremeno (broj 1-2/86) objavio nekoliko odlomaka iz njegovih dela kao i kraći […]
Nešto za vredne [Tema: Niče]
Vesela nauka (6) 4. Ono što održava vrstu Najsnažniji i najopakiji duhovi do sada su čovečanstvo najviše unapređivali: oni su uvek raspaljivali zaspale strasti — čitavo sređeno društvo uspavljuje strasti — oni su uvek budili smisao za poređenje, za protivrečnost, za uživanje u novom, smelom, neokušanom, oni su prinuđavali ljude […]
Uvjerenja lažna, u glavi slama, a u srcu zloba [Tema: Krleža]
Iz knjige Na rubu pameti, nastavak Radost (2) Obratno od svakog očekivanja, na moje najveće iznenađenje, doktor Werner nije mogao da nađe riječi kako bi se ispričao što je bio – kao što sam to uostalom ingeniozno formulirao – toliko neukusan te je doista povjerovao glasinama da se […]
Književnost i ljevica [Tema: Orvel]
»Kada se čovjek istinskog genija pojavi u svijetu, možete ga prepoznati po nepogrešivom znaku da su sve budale u zavjeri protiv njega.« Tako je pisao Jonathan Swift dvije stotine godina prije štampanja Uliksa. Ako zavirite u bilo koji sportski priručnik ili godišnjak naći ćete mnoge stranice posvećene lovu na lisicu […]
Srozavanje ljudskog lika u ovom društveno-političkom sistemu užasava [Tema: Hamvaš]
Disertacija o državnoj administraciji (4) Državu treba pretvoriti u kancelariju, onda se njom uspešnije može upravljati. Vojvoda je glup čovek. Više puta je bilo reči o tome da kraljevskoj kasti um nije jača strana. Vitezovi nisu dobri mislioci, nego istaknuti karakteri. Zbog toga vojvoda ne primećuje da Makijaveli, kada govori […]
Zlo od filosofije [Tema: Konstantinović]
Piše: Bora Ćosić Onako kako zatucani hrvatski desničari ne znaju šta će sa Miroslavom Krležom, tako ovi ovde u Srbiji, ne znaju šta bi sa Radetom Konstantinovićem. Jer njegov obim prevazilazi uski vidokrug tih mozgova koji ufaju se da mrče prste sa stvarima o kojima njihova mudrost i ne sanja. […]

