Prije mnogo godina u Grčkoj je živio čovjek imenom Odisej (koji je, unatoč priličnoj učenosti, bio vrlo prepreden). Oženio se Penelopom, lijepom i osobito nadarenom ženom čija je jedina mana bila pretjerana sklonost prema tkanju, navici zahvaljujući kojoj je mogla dugo vremena boraviti sama.
Prema legendi, Odisej bi u svakoj prilici kad bi svojom lukavošću prozreo da je ona, unatoč njegovoj zabrani, spremna ponovno započeti jedno od svojih nedovršenih tkanja, noću kriomice pripremao čizme i lađu sve dok se ne bi, ne uputivši joj niti riječi, otisnuo u obilazak svijeta i u potragu za samim sobom.
Ona ga je na taj način uspijevala držati podalje od pretendenata s kojima je očijukala držeći ih u uvjerenju da tka dok Odisej putuje, a ne da Odisej putuje dok ona tka. Tako je to mogao zamisliti Homer koji bi, kao što je poznato, ponekad zaspao ne primjećujući ništa.
Augusto Monteroso