
Kad stojim,
Sunce i vreme iz mene krenu,
traže ravnotežu koja
liči na pesmu, život i smrt.
Kada koračam,
osvanem u drugim ljudima,
imam odlike Sunca i odlike vremena
iz mene sevne prolaznost,
tvrdeći da je pesma.
Kada ćutim,
društvena stvarnost me nađe
i odaje moje pesme
olujama vremena.
Sanda Ristić Stojanović