Gorski vijenac je epsko-dramsko djelo Petra II. Petrovića Njegoša, objavljeno 1847. godine. Radnja je smještena u Crnu Goru krajem XVII vijeka i prikazuje borbu Crnogoraca protiv Osmanlija.
Glavni motiv je istraga poturica – obračun s onima koji su prešli na islam – kako bi se očuvala pravoslavna vjera i nacionalni identitet.
Djelo je napisano u obliku dijaloga, a centralni lik je vladika Danilo, koji se suočava s moralnim i političkim dilemama. Pored njega, važni su junaci Vuk Mićunović i vojvoda Batrić. Njegoš slavi hrabrost, čast i slobodu, ali prikazuje i tragediju unutrašnjih sukoba.
“Gorski vijenac” je jedno od najvažnijih djela južnoslovenske književnosti, puno filozofskih razmišljanja, narodnih mudrosti i epskih opisa borbe za opstanak. Njegov snažan jezik i poetska forma čine ga remek-djelom.
Izvod iz djela:
Iguman Stefan
Ja sam prošâ sito i rešeto
ovaj grdni svijet ispitao,
otrovi mu čašu iskapio,
poznao se s grkijem životom.
Sve što biva i što može biti,
meni ništa nije nepoznato;
što god dodje ja sam mu naredan.
Zla pod nebom što su svakolika
čovjeku su prćija na zemlju.
Ti si mlad jošt i nevješt, vladiko!
Prve kaplje iz čaše otrovi
najgrče su i najupornije.
O da znadeš što te jošte čeka!
Sv’jet je ovaj tiran tiraninu,
a kamoli duši blagorodnoj!
On je sostav paklene nesloge:
U nj ratuje duša sa tijelom,
u nj ratuje more s bregovima,
u nj ratuje zima i toplina,
u nj ratuju vjetri s vjetrovima,
u nj ratuju živina s živinom,
u nj ratuje narod sa narodom,
u nj ratuje čovjek sa čovjekom,
u nj ratuju dnevi sa noćima,
u nj ratuju dusi s nebesima.
T’jelo stenje pod silom duševnom,
koleba se duša u tijelu.
More stenje pod silom nebesnom,
koleblju se u moru nebesa;
volna volnu užasno popire
o brijeg se lome obadvije.
Niko srećan, a niko dovoljan,
niko miran, a niko spokojan.
Sve se čovjek bruka sa čovjekom:
gleda majmun sebe u zrcalo!
Petar Petrović Njegoš
