Ukikusa, igrani, drama, Japan, 1959
REŽIJA: Yasujirō Ozu
ULOGE:
Ganjirô
Nakamura (Komajuro Arashi),
Machiko Kyô (Sumiko),
Ayako
Wakao (Kayo),
Hiroshi Kawaguchi (Kiyoshi Homma),
Haruko
Sugimura (Oyoshi),
Hitomi Nozoe (Aiko)
SCENARIJ:
Yasujirô
Ozu,
Kôgo Noda,
Tadao Ikeda
FOTOGRAFIJA:
Kazuo
Miyagawa
GLAZBA:
Takanobu
Saitô
MONTAŽA:
Toyo
Suzuki
SADRŽAJ:
Članovi putujuće glumačke družine tradicionalnog japanskog kabuki teatra predvođeni ostarjelim Komajurom Arashijem stižu u lučki gradić u kojem živi Arashijeva nekadašnja ljubavnica Oyoshi sa sinom Kiyoshijem. On je mladi poštar koji ne zna tko mu je otac, a Ayashijeva sadašnja ljubavnica Sumiko će mučena ljubomorom mladiću otkriti da mu je otac upravo vođa glumačke družine. To će inicirati sukob u kojem će Arashi uvrijediti Sumiko te privlačnoj mladoj glumici Kayo platiti da zavede njegova izvanbračnog sina. Sve će se dodatno zakomplicirati kad se Kayo neplanirano zaljubi u Kiyoshija te kad u glumačkoj družini izbiju otvoreni sukobi nakon što im blagajna bude opljačkana.
Drama suscenarista i redatelja Yasujirôa Ozua, jedno od njegovih najuspjelijih i najznačajnijih ostvarenja, prepravak je redateljeva nijemog filma Priča o putujućim travama iz 1934. godine. Dok se priča tog crno-bijelog filma odigravala u planinskim predjelima na sjeveru Japana, zbivanja u novijem filmu u boji odvijaju se uz more. Pri tome Plutajuće trave odlikuju i nenametljiv narativni prosede, uporaba praktički posve statične kamere uz manje stilskih montažnih zahvata, dojmljiva fotografija Kazua Miyagawe (Rashomon, Yôjinbô), superioran ritam, učinkovito korištenje boje u cilju postizanja jedinstva strukture djela, naglašena dramska tenzičnost, izražena emotivnost te spretno korištenje melodramskih motiva poput onog inicijalnog o odsutnom ocu koji se na dramatičan način ponovno pojavljuje u životu sina koji se suočava s uznemirujućim otkrićem. Pod sugestivnom redateljskom palicom iznimno senzibilnog Ozua, koji i ovdje zbivanja zaokružuje efektnim vizualnim motivima i detaljima poput dolazaka i odlazaka glumaca, melodrama je nadograđena sjajnim dijalozima i maestralnom karakterizacijom likova, a tu je i uobičajeno autorovo tematiziranje obiteljskih i prijateljskih odnosa, nepravde, usamljenosti i očaja, smisla ljubavi i žrtvovanja za one koje se voli.
BOJA, 119′