Prije mnogo godina u Kini živješe dva prijatelja, jedan koji je vješto svirao na harfi i jedan koji je vješto slušao.
Kada je jedan svirao ili pjevao o planinama, drugi bi govorio:
“Vidim planinu pred nama.”
Kada je jedan svirao o vodi, onaj što sluša bi rekao:
“Evo jurećeg potoka!”
Ali onaj što sluša se razboli i umre.
Njegov prijatelj pokida žice na svojoj harfi i više nikad ne zasvira.
Od tada je kidanje harfinih žica bilo znak bliskog prijateljstva.
