Na kraju, na koncu, konačno,
vraćam se, vratih se i skončavam se i jaučem dajući vam
ključ, svoj šešir i ovo pisamce za sve vas.
Na vrhu ključa je kovina u kojoj smo naučili
kako se skida pozlata sa zlata, i nalazi se,
na kraju mog šešira, ovaj jadni mozak, slabo počešljan,
i posljednja čaša dima, u svojoj dramatičnoj ulozi,
počiva svoj praktični san duše.
Zbogom, braćo sveti petri,
herakliti, erazmi, spinoze!
Zbogom, tužni biskupi boljševici!
Zbogom, vladari u neredu!
Zbogom, vino, koje si u vodi kao vino!
Zbogom, alkohole u kiši!
I sebi samome također kažem zbogom,
zbogom pravilnom letu miligrama!
Također zbogom na isti način,
hladnoći hladnoće i hladnoći topline!
Na kraju, na koncu, konačno, logika,
granice vatre,
rastanak sjećajući se na ono zbogom.
Sesar Valjeho
