Rub
Žena je
s(a)vršena.
Njezino mrtvo
Tijelo nosi
smiješak postignuća,
Iluziju grčke nužnosti
Što struji
svicima njezine toge,
Njena obnažena
Stopala čini se
da govore:
Došli smo tako daleko, gotovo je.
Svako mrtvo
dijete sklupčano, bijela guja,
Po jedna na svakom malenom
Vrču mlijeka,
sada ispražnjenom.
Presavila ih je
Natrag u svoje
tijelo kao latice
Zatvorene ruže kada se vrt
Ukrućuje i
mirisi krvare
Iz slatkih, dubokih grla noćnoga cvijeta.
Mjesec nema zbog
čega biti tužan,
Gledajući iz svoje kapuljače od kostiju.
Ona je navikla na
takve stvari.
Njezine crnine pucketaju i pritišću.
Silvija Plat
Preveo s engleskog Patrik Weiss
