Il caso Mattei, igrani, 1971.
REŽIJA: Francesco Rosi
ULOGE:
Gian
Maria Volonté (Enrico Mattei),
Luigi Squarzina
(novinar),
Gianfranco Ombuen (inženjer Ferrari),
Edda
Ferronao (gđica. Mattei),
Peter Baldwin (McHale,
novinar)
SCENARIJ:
Tito
Di Stefano,
Tonino Guerra,
Nerio Minuzzo,
Francesco
Rosi
FOTOGRAFIJA:
Pasqualino
De Santis
SADRŽAJ:
Ponovno
spajajući dokumentarne podatke s fikcijom, Rosi snima film o životu
i tajanstvenoj smrti Enrica Matteija. Neposredno nakon završetka II.
svj. rata Enrico Mattei postaje ravnatelj državne naftne tvrtke sa
zadatkom da je likvidira. Nakon otkrića bogatih energetskih izvora,
on uspijeva održati tvrtku koja pod njegovim vodstvom ubrzo postaje
moćna organizacija Eni. Oslonjen na vlastiti instinkt, energični
Mattei, zbog svoje neovisnosti i metoda, izaziva i neprijateljske
reakcije.
35 MM, BOJA, 116 MIN
Slučaj Mattei (Il caso Mattei, 1972), Italija, boja, 118 min, Franco Cristaldi/Vides-Verona, r.: Francesco Rosi, sc.: F. Rosi, Tonino Guerra, df.: Pasquale De Santis, glazba: Piero Piccioni, ul.: Gian Maria Volonté (Enrico Mattei), Luigi Squarzina (novinar), Ginafranco Ombue (Ferrari), Edda Ferronao (gospođa Mattei), Peter Baldwin (McHale).
Neposredno nakon završetka II. svj. rata Enrico Mattei postaje ravnatelj drž. naftne tvrtke sa zadatkom da je likvidira. Nakon otkrića bogatih energetskih izvora, on uspijeva održati tvrtku koja pod njegovim vodstvom ubrzo postaje moćna organizacija Eni. Oslonjen na vlastiti instinkt, energični Mattei, zbog svoje neovisnosti i metoda, izaziva i neprijateljske reakcije.
Rosi Matteijevu karijeru rekonstruira postupcima filma istine, odn. anketne metode – sam je nazočan kao redatelj istražitelj (u prostoriji s nizom televizora) nerazjašnjenih okolnosti Matteijeve pogibije u zrakoplovnoj nesreći, a u priču uključuje i inserte iz televizijskih vijesti, izjave svjedoka protagonistove karijere (nekoliko novinara i zastupnika i bivši šef franc. obavještajne službe tumače sami sebe), prividne improvizacije i komentare, suprotstavljajući različite hipoteze o protagonistovoj smrti. Takve postupke kombinira s dokumentaristički (imitacija stila televizijskih kronika) koncipiranom igranom rekonstrukcijom događaja te ih nadopunjuje značajkama detektivskog filma (tajna i njezino otkrivanje) i trilera (napetosti i neizvjesnost). Osim što predstavlja kompendij redateljevih stilskih postupaka, film upućuje i na njegove preokupacije otvorenim strukturama pa gledatelj biva ostavljen bez konačnog rješenja tajne Matteijeve smrti. Time Rosi dekonstruira žanrovske obrasce filma, dok proturječja tal. polit. zbilje i relativnost pov. istine predočava i nenaglašenim srazom formalne koncepcije filma (temeljene na angažiranoj i provokativnoj, ali objektivnoj analizi mehanizama djelovanja struktura moći) s ekstrovertnom interpretacijom G. M. Volontéa (izrazito odmaknutom od zatvorenih javnih nastupa povijesnog Matteija) i lajtmotivom sukoba vizionarskog junaka s konformističkim predstavnicima polit. elita.
B. Kragić
https://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1724
