Ako bi, iz nejasnih razloga, video katkad predmete oko sebe dvostruko, ako bi ponekad čuo nepostojeće zvuke, ili bar počeo neosetno vući jednu nogu – mogao bi se nadati da će time zadobiti kakvu takvu sućut, ali kao za pakost, njegov život protiče bez ikakvih tegoba, ono zuba što mu je preostalo nikad ga ne bole, čak ako je izgubio dobar deo kose, to mu ne predstavlja nikakav manjak, navikao je da leži u hladnom, da mu prija i vrlo tvrd hleb – pa šta onda učiniti s tim prokletim, nesalomljivih i neuništivim, konjskim, životinjskim zdravljem!?
Bora Ćosić
