Ko god prošeta kroz Kinesku četvrt u nekom od gradova Amerike, zacijelo će zapaziti statue debeljuškastog čove koji nosi laneni džak. Kineski trgovci nazivaju ga Srećni Kinez ili Nasmijani Buda.
Hotei je živio je u doba dinastije Tang. Nije imao želju da se proglasi zen učiteljem niti da oko sebe okuplja puno učenika. Umjesto toga, lutao je ulicama s velikim džakom na leđima u kome je skupljao poklone u vidu slatkiša, voća i uštipaka. To je kasnije dijelio djeci koja su se u igri skupljala oko njega. Napravio je pravi ulični vrtić.
Svaki put kada bi sreo poklonika zena, ispružio bi ruku i rekao: „ Daj mi novčić.” Ako bi ga ovaj zamolio da se vrati u hram i podučava druge, on bi samo ponovio: „Daj mi novčić.”
Jednom, dok se tako igrao s djecom na ulici, odnekle iskrsnu neki zen učitelj i upita ga:
„Koji je smisao zena?”
Hotei smesta spusti svoj džak na zemlju u nemom odgovoru.
„Onda,” nastavi ovaj drugi, „koje je ostvarenje zena?”
Srećni Kinez smjesta prebaci džak na pleća i produži svojim putem.
