za Gorana Babića
prelistavajući tek kupljeni
notes ili dnevnik
inače zanimljivog izgleda
jeftin što nije zanemarljivo
u nekoj lažnoj crknutoj ili
ko zna kakvoj koži
pada mi na um
da ne zaviruju samo
Srbi i Hrvati
preko svojih ramena
otkopavajući nepregledne
jame i rake po nepresušnoj
povesti i istoriji
vadeći njene slane
crvotočne kosti
već to radi i izvesni Čang
(dok na laptopu gleda
svoje omiljene serije
mumificiran u bivšem jugoslovenskom gigantu
ponosu iste utopije
Robnoj kući Beograd
sa sve onim pokretnim stepenicama
prvim u gradu
koja su deca i stariji videla
vozila stojeći
gotovo kao ka nebu)
kezi se za pultom
na solidnom srpskohrvatskom
dok vraća mušterijama
sitan kusur
naplaćuje svoju robu.
Saša Skalušević Skala
