Kad su ga pitali da nešto kaže o smrti,
rekao je: “Voleo bih da umrem za stolom,
u nekom restoranu. Neka kap, ili tako nešto!
Da povučem stolnjak, dok budem padao!
Da prevrnem tanjir sa supom!
Ne bi bilo loše da neko od prisutnih ima fotoaparat
Da se to zabeleži. Godinama već, gledam oko sebe
i ne vidim ništa što mi je drago. Sve je sećanje.
To je Sartrova misao u tom trenutku.”
Najposjećeniji članci
Fenomen Trenutka
Svježe
- Edmon Rostan – Sirano de Beržerak [Reč i misao – 311]
- O nestalnosti naših djela [Tema: Montenj]
- Žrtva Konona – freska iz Hrama Palmirskih bogova u Dura-Europosu [Slikarstvo]
- Kapi – Uvijek su usred noći usred nekog grada
- Adriana Zaharijević – Ko je pojedinac? – Genealoško propitivanje ideje građanina [Karpos – Supplementa Allographica]