Čujem li to plač, pištanje i lelek što gore prolama? Čujem li to jerihonske trube i srceparajuće ojkanje i dubinski plač Jeremijin… Šta se to desi veselnicima vječnoga Milašina koji i dalje stoluje na sopstvenoj kokainskoj gori… Što li se razmahuju crveni barjačići sa resama od utuljenog zlata… Što li […]

Kad je mrak, vrijeme kao da ne prolazi… Onima budnim u mraku… Onima koji ne spavaju mrtvim snom… Onima koji iščekuju zoru i osjećaju svjetlo, a vide mrak… Onima koji se umivaju lijepim snom o lijepom svitanju koje nikako da svane… Njima je svaki minut mraka dug kao godina… Jer, […]

Čudiš li se to, zemljače, što su Taru zamutili? Još je tebi dobro, čim se čudiš… I nadam se da ćeš nastaviti da se čudiš, jer će čuda biti… I dok se god čudiš, blagosloven si među ljudima i rijekama. Teško nama raščuđenima što su odavno okačili čuđenje o klin […]

Trebalo je da znamo još onda da će nas ovo snaći. Još poodavno kad je silom na sramotu lažirana građanska volja, pa proglašena velika pobjeda… Valjda je ta pobjeda podrazumijevala i poražene snage, a te poražene snage su valjda bile i suštinska većina u zarobljenoj državici koja je lažnu sreću […]

Može biti da će on i on i ona i ona odista imati pravo da uživaju u ozakonjenoj idili… Nemam ništa protiv, njihova idila – njihova stvar… A da li će tim pravom biti garantovano pravo na dostojanstven život njemu i njemu, njoj i njoj, njemu i njoj, njoj i […]

To je onaj što maše repićem… Što nikada nikome nije rekao: Sramota me je… To je onaj što se spljeskao i pretvorio u pihtiju, pa postao ugledna pihtija… To je onaj splačinasti, splačinastog pogleda, što u svemu vidi ništa i što ni u čemu vidi sve… To je onaj što […]

Sjećamo se u ovaj divni čas onog zadivljujućeg proročanstva: kad sve nestane kao da ga nikada nije ni bilo, ostaće samo bubašvabe… To će, kako kaže mudro proročanstvo, biti jedina izvjesnost sumanutog obezvijavanja… Onda će te bubašvabe konačno zavladati svijetom, mada i sad vladaju lakirane i dotjerane čudesnom moći mimikrije… […]

Kad se spoje niko i ništa, kad se spare, kad se spandrče, kad se propnu jedan na drugoga – nastaje nešto. Mora nešto da nastane i od ništa. Mora nešto da se začne i kad ga začinje niko. Život ne može da stane čak i kad života nema. Evo nam […]

Bilo je u onim prepotopskim vremenima mnogih genijalnih izuma. I istrajnih sistematskih izumitelja. Beton je bilo ime za paklenu napravu, za pravi-pravcati Molotovljev koktel koji se nije bacao na mrske fašističke tenkove, već se u jarosti i destrukciji, onako poetskim širokim zamahom, bacao u samog sebe… Tako su se mnogi […]

Hoće li možda nakon ovoga zla, zlo postati dobro? Da neće možda nakon ove pošasti, pošast postati počast? Javlja li vam se da će dimnjačari obući bijela odijela? Ili možda podanici neće kao psići jesti iz gospodareve ruke? Malo morgen… Biće kao što je bilo. Zadovoljno roblje će, kao i […]