Art

Bog u birtiji – Nebo

Foto: Gambler 94

Nebo

Još malo im neće ni trebati.

Sve što imaju oposle na zemlji.

Odrekli se svega što je svezano za nebo.

Vele čovjekoliki: to im je višak.

I još vele: to je jedini višak od kojeg glava zaboli.

Ako im nebo prokaplje kišom-opsuju kišu.

Ako ih umije suncem-spopadne ih zlovolja.

Ako se zaljuljaju oblaci-streknu od kiše.

Kad se oblaci raštrkaju-smuči im se od sunca.

Ko god se pripuči nebu, izmaknu mu čkanj.

Onda se nauživaju u javnom smaknuću.

*******

Donosio nam plavog zmaja na uzici.

Mi u birtiji, u dimu, a plavi zmaj iznad glave.

U početku nam i nije smetao.

Luda kao luda, zmaj kao zmaj.

Onda počelo da nas draži.

Najprije šašoljilo, pa žuljkalo.

Na kraju greblo.

Kao da su nam kandžice neba pod košuljama.

–Idi odavde i nosi to nebo—zaurlao onaj iz tmuše što najradije iz tmuše urla.

Onaj sa zmajem streknuo.

Od straha ispustio vrpcu, zaboravio nebo.

Eno ga i sad na podu kao zgažena ptica…

Boris Jovanović

Iz knjige Bog u birtiji

Izdavač – Zenit, Novi Sad

Ostavite komentar:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.