Jasan Pogled
S neba ih gleda, strašni su mu i smiješni dok gaze za fenjerdžijom. Kad upale svijetlo, u njima se nakupi mrak. Zato jedino fenjer mogu podnijeti. I svijeću, ako nije zadušna. Tesla ih gleda, hvata se za glavu, suze mu kao nikad potresaju biće. Okupan svijetlom, vapi Bogu: Kazni me […]
A ako gazi snijeg, za njim ne ostaju tragovi. Otkud je te zime došao, niko nije znao. Niko mu nije krenuo u susret i njegovo lice ostade tajna. Vitak je, dugokos, u čudnoj bijeloj pelerini. Kapije pred njim zatvaraju. Kad su ga svalili na zemlju, udarali su crnim učvorenim motkama […]
Dva nerazdvojna tužna prijatelja kupaju se u jezeru. Septembarski dan, voda suviše hladna. Hladnoća ih uveseljava, tjera na razuzdan smijeh. Jednom od njih voda se sklapa nad glavom. Drugi osjeća da će potonuti, da će ga smijeh, kao gvozdena kugla odvući na dno. To ga još više zasmijava.
Kao palidrvce pobodeno kraj ogromne prazne rijeke. Jednako važan kao onaj koji ga posmatra iz voza što tutnji preko visokog mosta. Glava putnika je kao glavica čiode. Trenutak pogleda vezuje ih u mrtvi čvor. Onaj kraj rijeke uranja u hladnu maticu. Onaj iz voza presamićuje se nad ponorom U krošnjama […]
Prvi stoji uzvodno, puni kotaricu ribom i pušta je niz maticu. Drugi zna gdje treba čekati, prihvata punu kotaricu i izvlači je na obalu. I tako cijelog dana – nekad i deset, nikada manje od tri. Onoga uzvodno nikada nije vidio. Okrzne ga pogledom, kad se dalek i crn uzvere […]
Mnogo je puta svetigorska voda spasavala ubeućenog vodeničara Stribora Zerdiju, padajući mu s visine na pijano tjeme i zagrckujući mu grkljan. Umirao je dugo, tinjao kao mokra panjina, govoreći pomeljarima da će nakon njega nestati vodenički kamen, vodenica i rijeka, planina, crkva i nebo. Još je obnarodovao, da mu je […]
Svi znaju priču iz dubokih vremena. Kaluđer je dojahao na magarcu do Mrčenih kuća. Prosio je prilog za gradnju svetinje. Mrčeni su se narugali opijeni snagom. Otkinuli su mu krst i izgazili ga u blatu. Vezali su ga naopako i ošinuli magarca. Kažu- umjesto njihovih kuća zjape crne jame. Ostala […]
Sa razljućenim osama u očima, teslime izgrižene riječi koje se guše u dimu privremenog ognjišta. Izađu rijetko iz pećine, dočekuje ih mrtvi mjesec ili razbuljeno sunce. Ništa ih ne plaši koliko sloboda, a svi im na njoj zavide. Kad ih ošine bezumni gorski vjetar i zapljusne nebeski luč uspaniče se […]
U starim ljetopisima piše kako su se anđeli i đavoli ljubili nad kostima i klali nad kolijevkama. Te knjige su pune vriske krilatih konja što kopitama mute vodu u kojoj se vile ogledaju. U njima je tušta i tma zamršenih klupčadi, isklanih vratova, vukodlaka, vampira i karakondžula. Bezglavih glavara i […]
Koliko okom, toliko umom. Iz atara im ne izlazi ni nož, ni zdravica. Jedan je volio da krišom gleda zvijezde pa je razgovoren rakijom rekao: Ovo naše katunište nije ni za dno Njegovog naprstka. – A i On i njegov naprstak, ni dance naše jame! – odgovorili su kočoperno. Tukli […]